Igra, a ni­je fud­bal

18. 03. 2023. 18:32

Дра­ган Џа­јић на фуд­бал­ском те­ре­ну (Фо­то И. Ми­лу­ти­но­вић)

Za vre­me stu­di­ja, in­spi­ri­san pi­sme­nim za­dat­kom iz srp­skog je­zi­ka s te­mom Dra­gan Dža­jić, u gim­na­zi­ji na Vo­ždov­cu, na­pi­sao sam sce­na­rio za do­ku­men­tar­ni film „Igra od Uba do Ri­ja” o pro­sla­vlje­nom spor­ti­sti Dra­ga­nu Dža­ji­ću. Uče­ni­ci su na pi­sme­nom po­ka­za­li ogrom­no in­te­re­so­va­nje i lju­bav za sport i Dža­ji­ća, ko­ji je te go­di­ne go­di­ne bi­ran za naj­bo­ljeg spor­ti­stu. Pre­dao sam tekst svom pro­fe­so­ru na Fa­kul­te­tu dram­skih umet­no­sti, zna­me­ni­tom De­ja­nu Ko­sa­no­vi­ću. Na mo­je ve­li­ko za­do­volj­stvo pro­fe­sor je pro­či­tao sce­na­rio i pri­hva­tio se men­tor­stva.

Oti­šli smo za Pa­riz, a po­tom u Li­sa­bon, gde je Dža­jić igrao u ti­mu sve­ta na pro­sla­vi go­di­šnji­ce Ben­fi­ke. Za­hva­lju­ju­ći le­gen­dar­nom Mi­lja­nu Mi­lja­ni­ću, ko­ji je bio po­zvan na pro­sla­vu, sni­mio sam ka­dro­ve sa tog do­ga­đa­ja i bra­vu­re Dra­ga Dža­ji­ća. Na ve­li­čan­stve­nom pri­je­mu u Esto­ri­lu, u ogrom­noj sa­li Mi­ljan Mi­lja­nić i Dra­gan Dža­jić bi­li su naj­u­va­že­ni­ji go­sti i se­de­li su po­red pred­sed­ni­ka Ben­fi­ke.

Na opro­štaj­noj utak­mi­ci pro­sla­vlje­nog fud­ba­le­ra La­va Ja­ši­na u Mo­skvi, na sta­di­o­nu Le­nji­na, da­na­šnjem sta­di­o­nu „Lu­žnji­ki”, Dra­gan Dža­jić je 1971. go­di­ne igrao u ti­mu sve­ta. Za­hva­lju­ju­ći nje­go­vom ugle­du do­bio sam od Mi­ni­star­stva spor­ta SSSR pro­pu­sni­cu za te­ren da sni­mam ka­dro­ve s utak­mi­ce. Po­sle za­vr­šet­ka upu­tio sam se pre­ma La­vu Ja­ši­nu i za­mo­lio ga za in­ter­vju. Ni­je me ni po­gle­dao. Gla­sno sam re­kao da sam iz Ju­go­sla­vi­je i da ovo ra­dim za Dža­ji­ća. Od­mah je pri­hva­tio da raz­go­va­ra sa mnom iako ga je za in­ter­vju če­ka­lo de­se­tak re­por­te­ra.

Na pri­je­mu po­sle utak­mi­ce in­ter­vju­i­sao sam Ru­se šta zna­ju o Ju­go­sla­vi­ji. Do­bio sam od­go­vor da zna­ju za Ti­ta, Đor­đa Mar­ja­no­vi­ća i Dra­ga­na Dža­ji­ća.

To­kom ra­da na fil­mu upi­tao sam Dža­ji­ća šta je za nje­ga sport. Od­go­vo­rio je: Pro­fe­si­ja, ži­vot, igra, dru­že­nje. Isto kao što je i sni­ma­te­lju po­sao da sni­ma, zi­da­ru da zi­da, uči­te­lju da uči đa­ke.

Po­vo­dom ove iz­ja­ve, ra­de­ći na fil­mu, pro­fe­sor Ko­sa­no­vić je re­kao: „Eto, Dža­jić ti je dao od­li­čan od­go­vor, on svo­ju pro­fe­si­ju vo­li pod­jed­na­ko kao sva­ki uspe­šan čo­vek ko­ji uži­va u svom ra­du i ži­vo­tu.”

Ne­pu­ne dve de­ce­ni­je ka­sni­je sni­mao sam u Los An­đe­le­su re­por­ta­žu o Vla­di Div­cu, ko­ji je ta­da igrao za Lej­ker­se. Po­se­ti­li smo are­nu „Fo­rum” i u te­re­ta­ni sni­ma­li kon­di­ci­o­ni tre­ning Div­ca. Po­tom sam s njim ušao u are­nu i po­ka­zao mi je ogro­man pa­no na ko­jem je bio lik Maj­kla Džor­da­na. Pri iz­la­sku iz „Fo­ru­ma”, sa­svim slu­čaj­no, na mo­ju ve­li­ku sre­ću, Di­vac se sreo s vla­sni­kom Lej­ker­sa Dže­ri­jem Ba­som i po­zdra­vio se s njim. Di­vac nas je pred­sta­vio, da smo eki­pa iz Be­o­gra­da, a on­da nam re­kao: „Ovo je naš ga­zda – vla­snik Lej­ker­sa.”

Ka­me­ra je još bi­la u ru­ka­ma sni­ma­te­lja De­ja­na Jo­va­no­vi­ća, sa­da­šnjeg ru­ko­vo­di­o­ca ka­mer­ma­na RTS-a, pa sam za­mo­lio go­spo­di­na Ba­sa za krat­ki in­ter­vju. Pri­hva­tio je. Po­hva­lio je na­šu ze­mlju, ko­ju je za­vo­leo iz pri­ča Vla­de Div­ca i do­dao da će u bu­duć­no­sti vi­še ova­kvih da­ro­vi­tih mo­ma­ka, kao što je Di­vac, igra­ti u ame­rič­kim klu­bo­vi­ma. Bi­lo mi je ja­sno da sam za­hva­lju­ju­ći ugle­du Vla­da Div­ca do­bio in­ter­vju, jer je po­zna­to da se do vla­sni­ka Lej­ker­sa te­ško do­la­zi. Ba­so­ve re­či su se ob­i­sti­ni­le.

Ta­kve ve­li­či­ne kao što su Dža­jić, Di­vac, Đo­ko­vić, Jo­kić, Vi­dić... je­su bo­gat­stvo Sr­bi­je, stvo­ri­li su ostav­šti­nu za bu­duć­nost. Za­hva­lju­ju­ći nji­ma, mno­gi stran­ci su upo­zna­li i za­vo­le­li Sr­bi­ju. Za­to po­dr­ža­vam pred­log Alek­san­dra Apo­sto­lov­skog iz tek­sta ob­ja­vlje­nog u „Po­li­ti­ci” 12. mar­ta da is­ku­stvo sta­ri­jih i po­let mla­do­sti, sa­ve­ti­ma kao kod Sta­rih Gr­ka, raz­vi­jo­re igru za naj­va­žni­ju spo­red­nu stvar na sve­tu.

Za kraj: spor­ti­sti su pr­vi po­di­gli glas pro­tiv la­ser­skog oruž­ja, pa­met­nog ten­ka, ne­vi­dlji­vog avi­o­na, sve­mir­ske voj­ske i s pra­vom po­sta­vi­li pi­ta­nje za­što su naj­mno­go­ljud­ni­je ze­mlje sve­ta u ovo vre­me po­ša­sti za ku­po­vi­nu „igra­ča­ka” go­spo­da­ra sve­ta po­tro­ši­le 1.119 mi­li­jar­di do­la­ra.

Ka­kvu igru igra­ju go­spo­da­ri sve­ta?

Mi­loš Ba­to Mi­la­to­vić,

no­vi­nar u pen­zi­ji