Đoletovi humani kilometri

Toma Todorović

19. 03. 2023. 16:19

(фото лична архива)

Sokobanja, Aleksinac – Prva godišnjica tragedije u Rudniku mrkog uglja „Soko”, kada je usled eksplozije metana poginulo osam rudara i njih dvadesetak povređeno, biće obeležena i izuzetnom humanitarnom akcijom rudara Đorđa Živanovića (33) iz Sokobanje. On će 1. aprila, na dan pogibije svojih kolega, pretrčati deonicu od 44,5 kilometara, od centra rudarskog naselja na Aleksinačkim rudnicima, preko Aleksinca i Sokobanje, do ulaza u RMU „Soko” kod Čitluka. Prema planu, krenuće u 8.30, a na odredište će stići oko 13 sati. Ovaj humanitarni maraton nazvan je „Kupi Đoletove kilometre”, a cilj je da se prikupe novčana sredstva za pomoć porodicama stradalih rudara, uplatom na žiro račun 325-9500800002074-35 (poziv na broj 98).

– Bio sam u rudniku u smeni pre one u kojoj su osmorica mojih kolega izgubili živote: Nenad Trivunac, Bratislav Živković, Branko Čokorilo, Branislav Zlatanović, Radovan Grujić, Darko Zlatković, Bojan Stajić i najmlađi, moj vršnjak i dobar prijatelj Petar Petrović. Iza njih su ostale supruge, sinovi i kćerke, sestre, braća, roditelji... Odlučio sam da istrčim ovaj humanitarni maraton i da prikupim novčanu pomoć za sve njih. Veliku podršku i pomoć u organizaciji dobio sam od predsednika opštine Sokobanja Miodraga Nikolića i predsednika opštine Aleksinac Dalibora Račevića, kao i od opštinskih veća ovih lokalnih samouprava – ističe Đorđe Živanović.

Njegovu inicijativu podržali i sportski savezi ova dva gradića, opštinske organizacije crvenog krsta, rukovodstva Aleksinačkog i Rudnika „Soko”, kao i JP za podzemnu eksploataciju uglja Resavica, u čijem su sklopu aleksinački i sokobanjski rudnik. Uz humanu iseju, stao je i veliki broj pojedinaca.

– Sin sam poginulog rudara i veoma dobro znam šta su tuga, bol i život bez najvoljenijih. Moj otac Nenad poginuo je u rudarskoj nesreći u jami Rudnika „Soko” 16. januara 1999, kada je živote izgubilo 29 rudara. Imao sam tada samo deset godina... Ostali smo sami sestra Ivana i ja, nakon što nam je nekoliko godina posle tragedije u rudniku preminula i majka – kaže nam Đorđe, koji je poslednjih desetak godina posvećen specifičnoj trkačkoj disciplini.

– Aktivno sam se bavio sportom, dok na košarkaškom treningu nisam doživeo tešku povredu ligamenata kolena. Usledile su operacije, potom i oporavak, a od leta 2013. počeo sam svakodnevno da trčim po nekoliko sati. Planinarsko trčanje postalo je neodvojivi deo mog života. Posvećujem mu svaki slobodan trenutak, prevalio sam hiljade kilometara po Ozrenu, Rtnju, Staroj planini, Bukoviku, Devici i ostalim planinama, brdima i vrletima jugoistočne Srbije. To mi pomaže da budem uspešan i na poslu, u rudarskoj jami i van nje – objašnjava Đorđe Živanović, rudar humanista iz Sokobanje.