Kijev priziva „Leteće tigrove" – da li bi F-16 pobedio Su-35
(EPA-EFE/GLENN CAMPBELL)
Čak i da NATO Ukrajini isporuči avione F-16, to ništa neće promeniti na frontu. U stvari, vapaji Zelenskog da dobije još oružja, postali su deo imidža Kijeva koji se ponaša kao razmaženo dete. Ako ne dobije željenu igračku, ljuti se, optužuje.
Poljska i Slovačka će isporučiti avione MIG-29, koji više odgovaraju potrebama Kijeva nego F-16. „Migovi” su već u naoružanju Ukrajine što znači da postoje obučeni piloti, rakete. Da ne zaboravimo rezervne delove i tehničare koji će održavati avione. Sve to bi Amerika i njeni saveznici morali da obezbede u slučaju isporuke F-16. To košta, a vreme je ključni faktor. Za obuku pilota potrebno je najmanje godinu dana.
Mig-29 pripada klasi frontovskih lovaca. To su avioni koji na ograničenom prostoru treba da obezbede vazdušnu nadmoć. Recimo, posle ujedinjenja Nemačke, koja je od DDR-a nasledila i „migove”, nemački piloti su vežbali vazdušne borbe sa američkim F-16. Amerikanci su imali bolju elektroniku ali je MIG-29 bio bolji u manevrima, zbog čega bi „jenkiji” u bliskoj borbi gubili sa pet prema jedan. Nemački piloti su zbog toga imali veće samopouzdanje i preuzimali inicijativu.
Tokom tih vežbi su Amerikanci i Nemci došli do zaključka da MIG-29 zahteva češće servisiranje. Sa druge strane, motori F-16 su osetljivi na slabije uslove sovjetskih aerodroma. Generalno, „mig” je i uz češće servisiranje lakši za održavanje dok F-16 ima prednost na srednjim daljinama.
Zašto je MIG-29 podbacio
Ipak, MIG-29 se u nizu ratova pokazao kao gubitnik pred američkim avionima. Od Iraka, Sirije, Savezne republike Jugoslavije... Problem nije bio u lošijoj tehnologiji već obuci pilota i održavanju. Iz različitih razloga, piloti za komandama „migova” nisu bili dorasli američkim pilotima. U slučaju Savezne Republike Jugoslavije problem je bio u nedostatku delova i neispravnoj tehnici. Sankcije su uzele danak. Našim pilotima nije nedostajala hrabrost, ali NATO je bi nadmoćan u svim aspektima sukoba.
Sukob u Ukrajini je do sada pokazao da je upotreba avijacije postala izlišna zbog koncentracije PVO sistema na obe strane. I jedna i druga strana imaju i više nego što je dovoljno raketa, topova. Zbog toga su obe strane imale ozbiljne gubitke. Recimo, na početku sukoba u Donjeckoj i Luganskoj oblasti 2014. godine, Rusija je poslala specijalce sa prenosnim PVO sistemima koji su desetkovali ukrajinske jurišnike. Nakon početka specijalne vojne operacije, Ukrajinci su bili spremni, i po istom modelu, naneli ozbiljne gubitke ruskom vazduhoplovstvu.
Rusija i dalje ima više aviona i pilota, savremenije rakete. Ako dođe do sukoba, sigurno bi odnela pobedu. Možda Ukrajinci očekuju da se uključe i američki piloti. Nešto poput „Letećih tigrova” u Kini 1941. godine. Rusija sigurno ne bi dozvolila da američki avioni, sa američkim pilotima, napadaju njene jedinice. Rat bi sigurno eskalirao. Na zadovoljstvo Kijeva.