Amandman radikal a SSP ne bi obavezivao EU

02. 09. 2008. 22:00

Владини стручњаци одбили предлог радикала (Фото Л. Адровић)

Amandman koji je Skupštini Srbije predložila Srpska radikalna stranka da se u zakonu o ratifikaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju navede da je Kosovo deo Srbije, prema mišljenju pravnih stručnjaka sa kojima smo razgovarali, ne bi mogao da utiče na stav koji Evropska unija ima u vezi sa statusom Kosmeta. Interpretativna izjava, odnosno deklaracija koju su radikali predložili ne bi obavezivala drugog potpisnika SSP-a, odnosno EU i njena funkcija bi bila više za unutarpolitičke potrebe.

Prema rečima dr Slobodana Samardžića, potpredsednika Demokratske stranke Srbije i bivšeg ministra za Kosovo i Metohiju, ta klauzula ne obavezuje partnera sa kojim se potpisuju sporazum nego samo Srbiju. DSS, kako kaže u izjavi za „Politiku”, nije hteo da se priključi takvoj aktivnosti jer smatra da je po ovom pitanju osnovno šta EU smatra o Kosovu te da ona mora sa samom sobom i sa Srbijom da razjasni nesporazum i praksu da krši međunarodno pravo.

„DSS smatra da se takvom interpretativnom klauzulom ne bi ništa dobilo jer je problem u EU, a ne u Srbiji. Najpre se moraju razjasniti ove nejasnoće i postići stepen poverenja koji je poljuljan jednostranim potezima EU koja radi na nezavisnosti Kosova preko Euleksa, administracije, posebnog mehanizma SSP-a za Kosovo”, objašnjava Samardžić.

Ipak, on ističe i da iako izjava ne bi promenila suštinu sporazuma, u njegovoj primeni država bi zahvaljujući ovoj deklaraciji imala manevarski prostor koji bi sama sebi obezbedila što je bitno jer postoje neki „magloviti i nejasni” delovi SSP-a.

Prema mišljenju profesora međunarodnog prava dr Milana Paunovića, EU je prekršila ono što je sama potpisala (SSP) samim tim što je poslala Euleks na Kosovo i time faktički priznala nezavisnost Kosova. On ističe da bez priznanja EU da je Kosovo deo Srbije ne bi smeo da se potpisuje SSP te da bi interpretativna izjava mogla da dovede do novih pregovora o statusu Kosova.

Funkcioner Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope Goran Svilanović smatra da je interpretativna izjava faktički suvišna, jer je i pre potpisivanja SSP-a, Srbija u preambuli novog UstavaKosovo definisala kao sastavni deo Srbije.

„SSP je specifičan ugovor, prilično formalan, između jedne zemlje i EU tako da nisam siguran da Srbija može da uradi više od onoga što je do sada uradila pošto je ono što se sada zove interpretativnom izjavom uradila pre nego što je sporazum zaključila. I u samom SSP-u Kosovo se na neki način pominje kao deo Srbije”, objašnjava Svilanović.

On naglašava da predsednik, premijer kao i svi članovi kako ove tako i prošle vlade gotovo svakodnevno daju izjave u kojima ističu da je Kosovo deo Srbije.

Vlada bi, kako kaže, mogla da tumači SSP kako hoće, ali to ne obavezuje drugu stranu, njih obavezuje tekst sporazuma. Prema njegovim rečima, predlog radikala značio bi izmenu sporazuma, a to u praksi znači otvaranje novih pregovora o Kosovu.

I Vladimir Todorić, direktor Pravnog foruma, slaže se da interpretativna izjava ne može obavezivati drugu stranu već da ona služi samo za upotrebu na domaćoj političkoj sceni. Takva izjava bi, kako kaže Todorić, mogla da se donese, jer u SSP-u se kaže da će Srbija razvijati dobrosusedske odnose sa zemljama regiona, pa Srbija može eventualno da usvoji deklaraciju kojom će jasno reći da će Srbija smatrati da se SSP može odnositi i na Kosovo.

„Ovo je cena da radikali uskoče na brod, ali ne znam zbog čega bi se ona platilajer nije preko potrebna njihova saglasnost za usvajanje SSP-a. Iz perspektive onoga ko je na vlasti nema razloga za ustupak”, smatra Todorić.

Vlada je, inače, odbila amandman radikala uz obrazloženje da „Kosovo i Metohija nije osnovni predmet zaključenja SSP-a, a usvajanjem amandmana bi to objektivno postalo”.

Takođe, vlada u svom objašnjenju ističe da „prema međunarodnom pravu države mogu prilikom potpisivanja ili ratifikacije nekog međunarodnog sporazuma, pa i kasnije, davati interpretativne izjave, po pravilu, samo ako se samim sporazumom predvidi mogućnost davanja takvih izjava. Interpretativnom izjavom se precizira kako strana ugovornica tumači neke odredbe sporazuma, ali se njome ne mogu menjati sadržina i smisao sporazuma”.

Vladimir Todorić kaže da je tačno vladino tumačenje da se u sporazum posle potpisivanja ne mogu naknadno unositi nikakve izmene ako to nije predviđeno samim sporazumom, ali naglašava i da takva izjava može biti doneta, a da ne mora da bude deo samog sporazuma već zakona o ratifikaciji ili nezavisno od njega, što su zapravo radikali i predlagali. Todorić, međutim smatra i da takva izjava ne bi imala nikakav međunarodnopravni značaj.