Na periferiji rata u Ukrajini

31. 03. 2023. 18:00

(EPA/Roman Chop)

Džozef S. Naj, istaknuti harvardski profesor, koji je, pored drugih funkcija, vršio i dužnost predsednika Nacionalnog obaveštajnog saveta SAD objavio je 1999. godine u američkom „Forin afersu” članak pod naslovom „Ponovno definisanje nacionalnog interesa” (Redefining the National Interest). Pomenuti članak Henri Kisindžer citira u delu pod nazivom „Da li je Americi potrebna spoljna politika?” i to prilikom razmatranja fenomena ,,humanitarnih intervencija” koje su SAD vodile širom planete. Ovo delo nam, iz američkog ugla, može koristiti za razumevanje trenutnih međunarodnih odnosa. Naj u svom tekstu, a prema Kisindžeru, ističe da intervencija mora da sadrži nekoliko elemenata da bi postigla uspeh: 1) opravdanost cilja u očima drugih, 2) visoku verovatnoću uspeha i 3) isticanje jakog nacionalnog interesa. Sa stanovišta navedenih elemenata trenutni sukob u Ukrajini zadaje glavobolju, kako Zapadu, tako i Rusiji. Isporučena cena prve godine sukoba u Ukrajini nedvosmisleno će rasti u 2023. godini.

Od početka rata zaraćene strane učvrstile su svoje međunarodne pozicije i preciznije definisale, odnosno prilagodile, geopolitičke interese. Zapad čvrsto stoji uz Ukrajinu pružajući joj ekonomsku pomoć, vojnu opremu, ali i kroz uvođenje novih paketa sankcija Rusiji. Geostrateški posmatrano, Afrika i Bliski istok postali su prostor u kojem Rusija vidi priliku za disperziju pritiska koji oseća na svojim zapadnim granicama. Ovde treba imati u vidu i to da je Kremlj skoro pa kompenzovao ekonomske gubitke na Zapadu preorijentisanjem na tržišta Azije. Kina je objavila 12 tačaka koje se odnose na efikasno rešavanje ukrajinske krize, naravno u skladu sa interesima Pekinga. Ovom proklamacijom Kina je kaparisala mesto na šahovskoj tabli centralnog dela evroazijskog kontinenta. Sudeći po reakcijama NATO-a, SAD i evropskih zvaničnika, Vašington ovaj deo sveta smatra svojom uticajnom zonom i protivi se direktnom političkom uticaju Kine. Da li Kina igra duplu igru? Ostaje da vidimo u godinama koje dolaze. Inicijativa ,,Pojas i put” za Peking je od izuzetne važnosti, a Kina će činiti sve što je u njenoj moći, kao uostalom i druge svetske sile, da zaštiti svoje ekonomske interese. Ne zaboravimo, ovo je sukob koji je pretnja globalnom poretku u kojem Kina igra značajnu ulogu i u okviru kojeg je ostvarila do sada nezabeležen ekonomski i tehnološki razvoj. Važno je da analiziramo događaje na bojnom polju oko Bahmuta ili glasine o Pridnjestrovlju, međutim po Srbiju je bitnije da motri na procese koji se odigravaju na ,,periferiji” međunarodnog političkog bojišta.

Predsednici SAD i Rusije su krajem februara ove godine, u Varšavi i Moskvi, poslali jasne poruke da mir ima alternativu, a da je druga solucija rat, po potrebi i nuklearni. Samoproglašeni čuvari ,,demokratskih” i ,,tradicionalnih” vrednosti do skora su govorili o potrebi da se pregovorima dođe do mira. Utisak je da se u međunarodnim odnosima stiglo do tačke u kojoj nijednoj strani nije u interesu mir, već se među glavnim ciljevima ističe totalni rat.

Propagandni okršaj, kao jedan od važnih segmenata svakog rata, poprimio je novu dimenziju. Sukobljene strane koriste sve raspoložive medijske resurse u borbi za svoju verziju stvarnosti. Zapad, uz retke izuzetke, zasniva svoju propagandu na narativu koji targetira ruski politički i vojni vrh. S druge strane, Kremlj pokušava da predstavi SAD kao glavnog krivca za rat koji se trenutno vodi na istoku Evrope, svođenjem Evropske unije, a posebno Nemačke, na poslušno i nezrelo geopolitičko dete Vašingtona. Rusija ima problem sa NATO trupama na svojim granicama i sa pravom se oseća ugroženom. Uostalom, navedena bezbednosna pretnja bila je i jedan od razloga zbog kojeg je Moskva ušla u rat.

Međutim, dok se novinski članci pune senzacionalističkim naslovima o ukrajinskoj borbi ,,Davida protiv Golijata”, špijunskim krizama na relaciji Bela kuća – Peking, odnosno o Putinu koji se sprema da započne treći svetski rat, geopolitička mapa sveta se menja i mimo naše pažnje učvršćuje nove strateške zakonomernosti.

Najpre, prethodne godine, u odnosu na 2021, prodaja američke vojne opreme uvećana je sa 138 milijardi na preko 205 milijardi dolara. Posebno treba obratiti pažnju na ugovore o kupoprodaji naoružanja koje su SAD sklopile sa Poljskom i Grčkom. Vašington poklanja ogromnu pažnju pomenutim zemljama i vidi ih kao strateške partnere visokog prioriteta. ,,Zemljotres diplomatija” doprinela je poboljšanju odnosa Ankare i Atine. Grčka, zajedno sa Kiprom i Izraelom, kako je nedavno istakao predsednik američkog senatskog Komiteta za međunarodne odnose Robert Menandez, ima značajnu ulogu u okviru novog američkog koncepta bezbednosti u Evropi.  Tako se može doći i do pretpostavke da zapadni centri moći žele Tursku kao saveznika i četvrtog aktera u toj strateškoj zamisli. Pomenuta strategija umrežavanja Grčke, Kipra i Izraela od vitalnog je značaja Zapadu sa ciljem ostvarivanja kontrole na istočnom Sredozemlju. Među ključnim momentima, ukoliko govorimo o budućem strateškom opredeljenju Turske, su predsednički i parlamentarni izbori koji bi trebalo da budu održani 14. maja ove godine. Strategija kontrole istočnog Sredozemlja može imati veliki uticaj i na političke prilike u Srbiji.

Francusko-nemački predlog, kao platforma za dijalog Beograda i Prištine, uz jačanje istočnog krila NATO-a i prelamanje interesa velikih sila na Balkanu Beogradu definitivno sužavaju manevarski prostor. Grubo posmatrano, čini se da je politika Srbije u određenim segmentima slična spoljnoj politici Kine, uz uvažavanje činjenice da je ova druga svetska sila, a Srbija geopolitički igrač regionalnog karaktera kojeg Zapad želi jasno da ograniči. Obe države se zalažu za mir i poštovanje međunarodnog prava. Međutim, odluka da Srbija ostane na evropskom putu i da snaži odnose sa SAD briše znak jednakosti u pomenutoj jednačini. Srpsku poziciju dodatno komplikuje pitanje uvođenja sankcija Rusiji koje se u izvorima koji upućuju na izjave pojedinih evropskih birokrata tretira kao važnije u kontekstu evrointegracija nego li pitanje rešenja kosovskometohijske krize. Kada yz prethodno navedeno dodamo donekle opravdane bojazni u vezi sa potencijalnim sukobom u Moldaviji i na Tajvanu, ali i zaoštravanje odnosa Rusije i SAD, moramo biti svesni da je svaka odluka doneta na državnom nivou ,,hod po ivici noža” koja ovu zemlju može da sačuva ili, pak, da dovede do ekonomske i svake druge kapitulacije.

Kratkoročno posmatrano, zvanične politike Zapada i Rusije vode u pravcu spuštanja nove zavese. Ona neće biti Čerčilova, odnosno gvozdena, ali može biti pogubna za države koje na vreme ne shvate da li su sa jedne ili druge strane demarkacione linije čiji se obrisi već postepeno iscrtavaju. Pomenuta linija ne mora nužno biti iscrtana povlačenjem granica interesnih sfera na mapi sveta. Ona može biti uspostavljena po oblastima u kojima velike sile ostvaruju svoje interese. Između ostalog, ključne oblasti su energetika, monetarna politika, ekonomija, bezbednost, telekomunikacije, ali i borba za sirovine.

Trenutna situacija nas primorava da međunarodne odnose posmatramo kao niz šahovskih tabli koje istovremeno egzistiraju. Na svakoj od njih uočavamo drugačiji raspored figura. Globalizacija, odnosno međuzavisnost odnosa može biti jedna od početnih tačaka koja će se uzimati u obzir prilikom kreiranja novog svetskog poretka kao što regionalizam, uz jasno podvučene crvene linije kada govorimo o državnim i nacionalnim interesima, može biti okvir i štit za dalji prosperitet i očuvanje Srbije.

Pravnik i politikolog

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista