„Panoptikum" – zbirka priča o običnim ljudima
Представљање књиге Драгана Гаге Поповића ( у средини) (Фото/ Раде Крстинић)
– Prvu pripovetku napisao sam u Lisabonu. Neplanirano. Dok sam se vozio turističkim autobusom u koji me je ugurala moja Anita. Negde oko velelepne kuće „Kazaa dos Bikos” *(„Casa dos Bicos”) iz 16. veka u kojoj je sada fondacija nobelovca Hozea Samaraga, počeše da me vijaju čudne misli, kao neki zaostali dug. U želji da ih se oslobodim zapisao sam ih u mobilni telefon. Tako je nastala prva priča, a ostale su se ređale bez logike – priseća se Dragan Gaga Popović kako je rođena zbirka pripovedaka „Panoptikum”.
Knjiga je predstavljena u Biblioteci „Sveti Sava” u organizaciji Kluba matične kulture Zemun (KMKZ). Na promociji sa autorom učestvovali su Ljiljana Zorkić iz ovog kluba, novinar i pisac Miroslav Turudić, profesorka Sanja Kaljević i članovi dramske sekcije Zemunske gimnazije. U umetničkom delu programa predstavili su se gitaristi Relja Turudić i Milan Ignjatović Rari. Moderator je bila novinarka Elizabeta Arsenović.
Autor priznaje da su ga posebno inspirisali ljudi sa margine. Beležeći njihov trag u vremenu u različitim delovima sveta, uočio je da njegovi junaci imaju zajedničku crtu – sasvim su obični, a opet jedinstveni u svojim vrlinama i manama, nadanjima, strahovima i radostima koje nose.
Pripovedač, koji ima i novinarski „nerv”, u jedanaest priča umešao je zanimljivosti iz istorije, kulture, miris svakodnevice i elemente fikcije, a pečat ovom rukopisu dalo je ono što je srcem i dušom osetio u krajevima u kojima se zatekao. Beležeći svoje utiske i tuđe ispovesti, pisac se istovremeno opraštao od podneblja koje je posetio i ljudi koje je susretao.
A mnogo toga se sabralo u piščevoj građi, on piše da je u austrijskoj palanci Vejrigu, na Aterzeu odseo u „Carskom pansionu” u kome je nekada bila smeštena carska pošta. Stajao je na istom proplanku odakle je Gustav Klimt slikao mistično jezero...
– Verovatno se više nikada neću tamo vratiti. Ako ponovo posetim ta mesta, tu će živeti neki drugi ljudi svojim više ili manje srećnim ili nesrećnim životima – smatra Popović, ostavljajući poklonicima pisane reči da na svoj način upoznaju predele i ljude iz „Panoptikuma”.