Raz­me­na va­tre Baj­de­na i Netanijahua

Boško Jakšić

02. 04. 2023. 10:24

По­ру­ка де­мон­стра­на­та изра­ел­ском пре­ми­је­ру Бен­ја­ми­ну Би­би­ју Не­та­ни­ја­хуу (ЕПА-ЕФЕ Abir Sultan)

Sto­ti­ne hi­lja­da Izra­e­la­ca iz­vo­je­va­le su va­žnu po­be­du u bor­bi za de­mo­kra­ti­ju, ali ni po­sle tak­tič­kog uz­mi­ca­nja pre­mi­je­ra su­kob ko­ji se ti­če su­šti­ne de­mo­krat­ske dr­ža­ve ni­je okon­čan jer Ben­ja­min Ne­ta­ni­ja­hu ne od­u­sta­je od na­me­re da sud­stvo sta­vi pod kon­tro­lu iz­vr­šne vla­sti. Su­o­čen s ne­za­pam­će­nim ma­sov­nim ogor­če­njem jav­no­sti i ge­ne­ral­nim štraj­kom, pre­mi­jer je od­lu­kom da od­lo­ži gla­sa­nje o spor­nim za­ko­ni­ma o Vr­hov­nom su­du i na­či­nu iz­bo­ra su­di­ja ku­pio ne­ko­li­ko ne­de­lja vre­me­na, ali kri­ti­ča­ri zah­te­va­ju da vla­da pot­pu­no od­u­sta­ne od pa­ke­ta pra­vo­sud­nih re­for­mi.

Op­tu­žbe da Ne­ta­ni­ja­hu uda­lja­va Izra­el od de­mo­kra­ti­je i pre­tva­ra ga u „ba­na­na dr­ža­vu” ka­ko bi us­po­sta­vio dik­ta­tor­sku vlast sa­mo su pro­du­bi­le sve ve­li­ke ši­zme izra­el­skog dru­štva: iz­me­đu re­li­gi­o­znih kon­zer­va­ti­va­ca i se­ku­lar­nih li­be­ra­la, ul­tra­or­to­dok­snih stu­de­na­ta je­ši­va i voj­nih re­zer­vi­sta, je­vrej­skih na­se­lje­ni­ka Za­pad­ne oba­le i onih iz cen­tral­nog Izra­e­la.

Kri­za ne sa­mo što je opa­sno po­la­ri­zo­va­la Izra­el, već je i te­melj­no uz­dr­ma­la od­no­se sa SAD. Kon­zer­va­tiv­ni izra­el­ski li­der s naj­du­žim pre­mi­jer­skim sta­žom du­go je se­be pred­sta­vljao kao naj­i­sku­sni­jeg kad je reč o bez­bed­no­sti i di­plo­ma­ti­ji, ali za­te­za­nje od­no­sa sa SAD pre bi se mo­glo na­zva­ti fi­ja­skom.

Kon­flikt ima du­žu isto­ri­ju. Džo­zef Baj­den je bio pot­pred­sed­nik u vre­me ad­mi­ni­stra­ci­je Ba­ra­ka Oba­me kad su za­jed­nič­ki oštro kri­ti­ko­va­li Ne­ta­ni­ja­hua zbog od­bi­ja­nja re­še­nja pa­le­stin­skog pro­ble­ma i po­dr­ške je­vrej­skoj ko­lo­ni­za­ci­ji oku­pi­ra­ne Za­pad­ne oba­le.

Ne­ta­ni­ja­hu se ni­je tru­dio da pri­kri­je aver­zi­ju. U Va­šing­to­nu se 2015, mi­mo svih pro­to­ko­la, obra­tio Kon­gre­su po­ku­ša­va­ju­ći da spre­či nu­kle­ar­ni spo­ra­zum s Ira­nom. Otvo­re­no je po­dr­ža­vao Do­nal­da Tram­pa, nje­mu slič­nog po­pu­li­stu i na­ci­o­na­li­stu ko­ji ga je ka­sni­je na­gra­dio pro­vo­ka­tiv­nim pre­se­lje­njem ame­rič­ke am­ba­sa­de iz Tel Avi­va za Je­ru­sa­lim.

Iako i da­lje po­sto­je raz­mi­mo­i­la­že­nja oko Ne­ta­ni­ja­hu­o­ve po­dr­ške ile­gal­noj ko­lo­ni­za­ci­ji, sta­vo­va oko ra­ta u Ukra­ji­ni ili pre­go­vo­ra s Ira­nom, ovo­ga pu­ta je fo­kus ame­rič­ke kri­ti­ke usme­ren pre­ma opa­snim pro­jek­ti­ma pre­mi­je­ra i nje­go­ve ko­a­li­ci­je s eks­trem­nim na­ci­o­na­li­sti­ma, re­li­gi­o­znim ci­o­ni­sti­ma i stran­ka­ma ul­tra­or­to­dok­snih Je­vre­ja.

Ad­mi­ni­stra­ci­ja u Va­šing­to­nu je to­kom tro­me­seč­nih pro­te­sta pro­tiv pla­na re­for­me pra­vo­su­đa u vi­še na­vra­ta iz­ra­ža­va­la „du­bo­ku za­bri­nu­tost” zbog sta­nja de­mo­kra­ti­je i gra­đan­skih slo­bo­da kod svog naj­bli­žeg sa­ve­zni­ka na Bli­skom is­to­ku. Pred­sed­ni­ka sle­de­će go­di­ne če­ka­ju iz­bo­ri i on sva­ka­ko mo­ra da vo­di ra­ču­na o sta­vo­vi­ma de­mo­kra­ta u Kon­gre­su, kao i ras­po­lo­že­nju uti­caj­ne je­vrej­ske di­ja­spo­re u SAD, a ona je ve­ćin­ski pro­tiv Ne­ta­ni­ja­hu­o­vog na­sr­ta­ja na ne­za­vi­snost sud­stva.

On­da je usle­di­la Baj­de­no­va in­ter­ven­ci­ja. Pred­sed­nik je po­zdra­vio od­lu­ku o od­la­ga­nju gla­sa­nja o kon­tro­verz­nim za­ko­ni­ma, ali je ne­u­o­bi­ča­je­no di­rekt­no upo­zo­rio da Izra­el „ne mo­že da na­sta­vi ovim pu­tem” i da bi tre­ba­lo da se „uda­lji” od pred­vi­đe­nih re­for­mi.

Sta­vlja­ju­ći po­sred­no pod sum­nju pre­mi­je­ro­vu sprem­nost na do­go­vor, Baj­den je sa­op­štio da „u bli­skom da­tu­mu” ne pla­ni­ra da po­zo­ve Ne­ta­ni­ja­hua u Be­lu ku­ću, što je iza­zva­lo ne­ma­li šok u pre­mi­je­ro­vom ure­du.

„Znam pred­sed­ni­ka Baj­de­na du­že od 40 go­di­na i ce­nim nje­go­vo du­go­roč­no po­sve­će­nje Izra­e­lu”, ali „Izra­el je su­ve­re­na ze­mlja ko­ja do­no­si od­lu­ke vo­ljom svog na­ro­da, a ne na osno­vu pri­ti­sa­ka spo­lja, uklju­ču­ju­ći one od naj­bo­ljih pri­ja­te­lja”, uz­vra­tio je Ne­ta­ni­ja­hu se­ri­jom tvi­to­va, po­tvr­đu­ju­ći još jed­nom da ne tr­pi kri­ti­ke.

Od­no­si su za­pa­li u kri­zu ka­kva se ne pam­ti. „Izra­el je de­ce­ni­ja­ma bio naj­bli­ži ame­rič­ki sa­ve­znik. Naj­ek­strem­ni­ja vla­da u isto­ri­ji ze­mlje uni­šti­la je to za tri me­se­ca”, ka­že li­der opo­zi­ci­je Ja­ir La­pid.

Ne­ta­ni­ja­hu po­ku­ša­va da spu­sti ten­zi­ju po­ru­ka­ma o „ne­ras­ki­di­vom sa­ve­zni­štvu”, dok u Va­šing­to­nu pod­se­ća­ju da je od­li­ka du­bo­kog pri­ja­telj­stva da part­ne­ri po­ne­kad mo­gu da se lju­te je­dan na dru­go­ga, ali raz­me­na re­to­rič­kih ba­ra­ža, ka­kva se oče­ku­je u pri­vat­nim, a ne jav­nim is­tu­pi­ma, raz­ot­kri­la je lič­nu ne­tr­pe­lji­vost Baj­de­na i Ne­ta­ni­ja­hua ko­ja ne mo­že da se sa­kri­je di­plo­mat­skim fa­sa­da­ma.

Pred­sed­nik Isak Her­cog otvo­rio je po­vo­dom prav­ne re­for­me se­ri­ju raz­go­vo­ra s pred­stav­ni­ci­ma Li­ku­da i dve vo­de­će stran­ke opo­zi­ci­je oda­kle upo­zo­ra­va­ju da su­če­lja­va­nje sa SAD pre­ti bez­bed­no­sti Izra­e­la, ko­ji iz ame­rič­kog bu­dže­ta pri­ma 3,8 mi­li­jar­di do­la­ra voj­ne po­mo­ći.

Ne­ta­ni­ja­hu je pro­tiv se­be do­bio ma­so­van i do­bro or­ga­ni­zo­van front ot­po­ra, ko­ji je tim ja­či što ne za­vi­si od stra­na­ka opo­zi­ci­je. Oni će pa­žlji­vo pra­ti­ti raz­voj do­ga­đa­ja sve­sni da je pre­mi­jer naj­o­pa­sni­ji on­da kad ose­ti da mu kon­tro­la iz­mi­če iz ru­ku. Uko­li­ko se u na­red­nim ne­de­lja­ma na­đe pre­go­vor­no re­še­nje, Baj­de­nu će lak­nu­ti, po­što i on ape­lu­je na kom­pro­mis. Uko­li­ko Ne­ta­ni­ja­hu ne od­u­sta­ne od na­me­re da spor­ne za­ko­ne pro­gu­ra u Kne­se­tu, a ob­no­vi se ta­las ma­sov­nih de­mon­stra­ci­ja, Be­la ku­ća ne­ma iz­bo­ra već da za­o­štri po­zi­ci­ju.