Željkino srce želelo Matiju

04. 09. 2008. 22:00

Рођен са 1.140 грама: живахни осмомесечни Матија (Фото Николина Милетић)

Ćuprija – Kao da zna da je čekan s posebnom strepnjom, osmomesečni Matija Dušan Prokić iz Ćuprije svoje roditelje Željku i Sašu neprestano nagrađuje razdraganim osmehom. Njima se najviše raduje Željka (35), koja ga je na svet donela rizikujući vlastiti život. Zbog urođene teške srčane mane, nije smela čak ni da zatrudni, a kamoli da nosi bebu, koja bi joj trošila i ono malo snage koju daje njeno „usporeno“ srce.– Želela bih da moja priča bude ohrabrenje za sve buduće majke sa visokorizičnim trudnoćama i nada za sve one koji su prestali da veruju da će dobiti bebu. Prva sam žena u Srbiji i peta u svetu koja je sa jednom srčanom komorom i dve pretkomore uspela da rodi zdravo dete. Srce mi je na desnoj strani, imam tri umesto pet srčanih blokova, cijanogenu srčanu manu, koja izaziva premor i pomodrelost rožastih delova tela, a vene i arterije su mi isprepletane, pa mi se organizam ne snabdeva kiseonikom kako bi trebalo – kaže Željka u ispovesti za „Politiku“.

(/slika2)Ali, sve ove, više nego ozbiljne zdravstvene tegobe nadvladala je njena želja da dobije bebu, pogotovu što je 2005. imala spontani pobačaj:

– Pobedila sam medicinu, jer nijedna osoba na svetu sa tri srčane komore nije živela duže od puberteta. Kada sam napunila 18 godina, lekari su mi rekli da svakog dana mogu da umrem. Takođe, jedna sam od deset žena u svetu koje su uopšte uspele da zatrudne zbog te srčane mane.

I Željka i Saša zahvalni su lekarima VMA i GAK „Narodni front“ u Beogradu, koji su brinuli o njenom zdravlju tokom sedam meseci trudnoće, kada su uradili „carski rez“ i na svet doneli bebu od samo 1.140 grama.

– Tako je naš sin drugo ime dobio po doktoru Dušanu Stanojeviću, dok su mu ime Matija dodelili kumovi. Doduše, lekari su u početku nagovarali Željku da abortira, ali je ona bez kolebanja stavila svoj život na kocku. Bila je svesna da je zbog napora srce moglo da joj stane još u trudnoći, a mogla je i da se ne probudi iz anestezije – nadovezuje se suprug Saša, dodajući da je nakon dve godine zabavljanja sa Željkom, 2005. odlučio da se venča sa njom, iako je sve znao o rizicima koje njena bolest nosi. Bio je spreman i da usvoje dete.

– Voleli bismo da imamo puno dece. Čak smo, iako se Matija već rodio, hteli da usvojimo onu devojčicu ostavljenu pored kontejnera u blizini ćuprijskog silosa. Nažalost, nismo u mogućnosti da ih usvojimo, jer smo oboje nezaposleni, živimo u stanu od 40 kvadrata. Praktično nas od svoje penzije izdržava Željkin osamdesetogodišnji otac Živojin Aranđelović – naglašava Saša, koji je imao privremene poslove, ali sada nije u mogućnosti da radi, jer mora Željki da pomaže oko bebe.

Iako žive izuzetno skromno, Saša ni od koga nije tražio novac. Jedino je od Ljube Marića, bivšeg predsednika opštine, tražio pet hiljada balona, koje bi pustio u trenutku kada Željka stigne iz bolnice. Nažalost, nije uspeo da napravi taj spektakularni doček. Ali, nisu ih svi zaboravili. Predstavnici opštine prekjuče su im poklonili šporet i veš-mašinu, a sindikat „Nezavisnost“ sredstva za higijenu.