Mekejn tragom Obame
Ухапшено 250 људи на протестима против републиканаца: Полиција је на антират- ним демонстрацијама уочи председничке номинације Џона Мекејна на завршној кон- венцији Републиканске странке ухапсила између 200 и 250 људи
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 5. septembra – Džon Mekejn (72) sinoć se na nov način postavio kao konkurent Baraku Obami (47) u finiširanju trke ka Beloj kući: distancirao se od učinka vrhova sopstvene stranke, kao da ide tragom – izbornog suparnika. Prihvativši nominaciju svojih republikanaca, na konvenciji u Sent Polu, da bude njihov kandidat za predsednika SAD, veteran iz Arizone je, kao jedan od svojih glavnih aduta, potegao ličnu i principijelnu: spremnost da „promeni Vašington”, kao da je ovde vlast u rukama nekog neprihvatljivog „elementa” – a ne partijskog mu kolege Džordža Buša, i to bezmalo punih osam godina.
Potez bi mogao da uđe u anale „političkog fudbala” kao „Mekejnov dvostruki šut”, lansiran tako da osim gola postigne i autogol, pri čemu bi se oba pogotka računala njemu u prilog, što je kombinacija koja bi mu garantovala pobedu nad protivnikom. Analitičari danas najveću pažnju posvećuju tom njegovom egzibicionom eksperimentu.
Kao polazište im služi Mekejnov osvrt na postojeće praktikovanje vlasti koja su u ovom veku, sve do prošle godine (kada su demokrate na biralištima izvojevale prevlast u parlamentu), apsolutno držali njegovi republikanci. „Izabrani smo da promenimo Vašington, a dopustili smo da Vašington promeni nas, pa smo, kad pojedini republikanci nisu odoleli korupciji, izgubili poverenje američkog naroda” – naglasio je. I dodao: „Treba da promenimo vlast gotovo u potpunosti… jer su njene funkcije oblikovane pre nastajanja globalne ekonomije, revolucije informatičke tehnologije i kraja hladnog rata… pa moramo da promenimo način rada u Vašingtonu”. A i šire – proizlazilo je iz njegovog 50-minutnog izlaganja, posvećenog dobrim delom i podsećanju na njegove vojničke zasluge i patnje svojevremeno pretrpljene u vijetnamskom ratnom zarobljeništvu.
Kad ne bi znao da je Mekejn pripadnik vladajućih republikanaca, slušalac bi lako mogao da ga svrsta u opozicionare koji žele da svrgnu vlast – konstatuje „Njujork tajms”. Kako bi razvejali mogućnosti za takve zabune, demokrati su izdali saopštenje u kome navode da je za gotovo 26 godina senatskog staža gradio stanje u kome je sada Amerika kao i da je od dolaska Buša na vlast 2001. „u 90 odsto slučajeva glasao u skladu s njegovim kursom”, za koji većina anketiranih građana kaže da je „pogrešan”. Mekejn, po njima, ne predstavlja ništa drugo nego „Bušov treći katastrofalni mandat, pod novim imenom”, dok im on uzvraća tvrdnjom da nije dovoljno želeti promene, već da je potrebno da se zna kako da se izvedu, a što je njemu, za razliku od rivala, poznato – iako to dosad nije manifestovao.
Najvažnije je, ipak, da je završeno osmodnevno, ove i prošle nedelje, nadgornjavanje dveju stranačkih konvencija koje su i službeno proglasile aktere finalnog dvoboja za predsednika (i potpredsednika) SAD – Baraka Obamu i Džozefa Bajdena (65) kao demokratski i Džona Mekejna i Saru Pejlin (44) kao republikanski tandem. U oba slučaja, koji će snage odmeravati naredna dva meseca, primetne su i originalnosti i tradicija.
Prvi put bi na čelo SAD, posle Džona Kenedija 1961. godine, došao jedan senator; Obama je prvi crnac (melez – oca Kenijca i majke, ovdašnje belkinje) koji je tako visoko dogurao; Mekejn bi, ako pobedi, bio najstariji političar u prvom predsedničkom mandatu, dok bi Pejlinova postala prva žena na poziciji „čoveka broj 2” u ovdašnjoj hijerarhiji. Među takvim kuriozitetima opaža se i rutinska stvar: glavne uloge u atacima na rivalsku stranu imaju kandidati za potpredsednike, sada Bajden i Pejlinova.
Uloga potpredsednika dobija, pak, vanredno na značaju. Zbog okolnosti – sa izvesnim rizicima – koje su navedene kao originalnosti predsedničkih kandidata…
M. Pantelić
------------------------------------
Svet, Rusija…
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 5. septembra – Manji deo nastupa na izbornoj konvenciji Mekejn je posvetio spoljnoj politici. Ocenjujući da „smo suočeni s mnogim pretnjama u ovom opasnom svetu”, uveravao je da je spreman da se „uhvati u koštac s njima”.
Najviše je, u tom segmentu, govorio o Rusiji. Kritikovao ju je, naročito za „invaziju” na Gruziju i pokušaj da „obnovi imperiju”, ali je i napomenuo da bi, kao predsednik, nastojao da s njom uspostavi takve odnose da „ne bismo morali da strahujemo od novog hladnog rata”…
------------------------------------
Sara na obuci
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 5. septembra – Sara Pejlin jeste kvalifikovana za projektovanu joj potpredsedničku funkciju, tvrde njeni republikanci, ali su joj ipak organizovali – vanrednu obuku za eventualne spoljnopolitičke zadatke. Među onima koji će je upoznavati s delikatnostima globalnih odnosa, nalazi se i „višeznačni” Džozef Liberman, koji je formalno i dalje član suparničkog demokratskog tabora, mada je članstvo u Senatu produžio pobedom na biralištu kao nezavisni kandidat, dok u predsedničkim izborima podržava Sarinog šefa Mekejna.
Prvu lekciju je, Libermanovim posredstvom, primila u ovdašnjoj organizaciji proizraelskih lobista. Biografi guvernerke Aljaske kažu da je dosad sasvim retko bivala na službenim putevima izvan SAD…
M. P.