Moravjecki ispod skuta Vašingtona poručio Makronu: Poljska je lider nove Evrope
Матеуш Моравјецки се рукује с Камалом Харис у канцеларији потпредседника Америке (Фото/ Бета-АП/Susan Walsh)
Emanuel Makron ne bi da bude američki vazal, Matueš Moravjecki otvoreno hoće, a Olaf Šolc bi, izgleda, da sedi na dve stolice.
Francuski predsednik je iz Amsterdama ponovio ono što je poručio po povratku iz Kine – da Evropa ne treba da bude ničiji poslušni sledbenik i da ima pravo da „misli svojom glavom”. Za to vreme poljski premijer je s druge strane Atlantika minirao Makronovu viziju strateške autonomije EU, zagovarajući strateško partnerstvo sa SAD.
„Varšava i Vašington govore apsolutno jednim glasom i nadam se da će i Brisel govoriti jednim glasom”, poručio je Mateuš Moravjecki iz Vašingtona, prenosi poljski portal NFP.
Ruski napad na Ukrajinu samo je potvrdio dugotrajne sumnje Varšave prema pravim namerama svog istorijskog neprijatelja, kojeg Moravjecki vidi kao „ponovo rođenu imperiju zla na istoku”, koja preti ne samo Evropi, već i celom svetu. Zbog toga se poljski premijer nije ustručavao da upre prst u Pariz i Berlin, jer po njemu nisu shvatali kakvu pretnju predstavlja Kremlj.
„Stara Evropa je verovala u sporazum s Rusijom, a stara Evropa je propala”, rekao je otvoreno Mateuš Moravjecki na zajedničkoj konferenciji za novinare s potpredsednicom SAD Kamalom Haris i dodao: „Ali postoji nova Evropa – Evropa koja pamti šta je bio ruski komunizam. A Poljska je lider ove nove Evrope.”
I dok je američka potpredsednica Kamala Haris u Beloj kući u razgovoru s Moravjeckim hvalila Poljsku kao „cenjenog saveznika, partnera i prijatelja”, šefica nemačke diplomatije Analena Berbok je pakovala kofere za Peking. Otišla je u Kinu, kako neki smatraju, u kontrolu štete zbog „prašine” koju je Makron digao svojim izjavama o „trećem putu EU” i tajvanskoj krizi.
„Ne vidim alternativu SAD, a mi smo ovde apsolutno na istoj talasnoj dužini, za izgradnju još bližeg saveza s Amerikancima. Ako zemlje zapadno od Poljske to manje razumeju, to je verovatno zbog istorijskih okolnosti”, rekao je Moravjecki tokom posete SAD.
Da u poljskom rukovodstvu nema razlike u mišljenju kad je reč o saradnji s Vašingtonom, potvrđuje i Marcin Pšidač, spoljnopolitički savetnik predsednika Andžeja Dude. On je za poljski radio Zet rekao da se apsolutno ne slaže s francuskim predsednikom, dodajući kako ideja o strateškoj autonomiji koju gura Makron ima za cilj presecanje veza između Evrope i SAD: „Verujemo da je Evropi potrebno više Amerike. Želimo više saradnje sa SAD na partnerskim osnovama.”
Za razliku od Francuske, koja je decenijama manje ili više bila „narogušena” prema ideji bezbednosnog oslanjanja Evrope na SAD, Poljska je tradicionalno jedan od najodanijih američkih saveznika na Starom kontinentu. U međuvremenu Varšava je počela da se razilazi s Nemačkom u vezi s još jednim pitanjem – atomskom energijom. Dok Nemačka sutra definitivno gasi i poslednja tri nuklearna reaktora, poljski premijer najavljuje projekat građenja šest nuklearki američke kompanije „Vestinghaus”.
I pre rata u Ukrajini Varšava se godinama snažno zalagala za stacioniranje američkih trupa na njenoj teritoriji, a sklopila je i vredne ugovore o nabavci oružja. Poljska vlada je nedavno potpisala ugovor vredan 1,4 milijarde dolara za kupovinu druge serije tenkova „abrams”, a pristala je i da potroši 4,6 milijardi dolara za nabavku borbenih aviona F-35. Sada, kako najavljuje, namerava i da proizvodi municiju s osiromašenim uranijumom za američke tenkove.
Poljska ne krije da hoće da izgradi najjaču vojsku u Evropi. Zato Moravjecki i naglašava potrebu da njegova zemlja sarađuje s najnaprednijom odbrambenom industrijom na svetu – američkom. Varšava želi da i ostale evropske zemlje slede poljski primer i ispune zahtev NATO-a – izdvajanje dva odsto BDP za vojsku, što je cilj koji ispunjava samo sedam članica alijanse, ali ne i Francuska i Nemačka.
I dok Moravjecki i Makron „odmeravaju snage” kako bi videli ko bi mogao da bude glavni u Evropi, Olaf Šolc šalje u Peking Analenu Berbok da pojasni stavove Berlina kad je reč o tajvanskoj krizi. Neki smatraju da je to rizičan potez, jer je njen spoljnopolitički pogled na drugu ekonomiju sveta blizak onome koji zagovara šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen: Kina je za EU „tri u jedan” – partner, konkurent, ali i sistemski rival. Ali u pozicioniranju Berlina u novonastalim geopolitičkim tenzijama između Zapada i Pekinga, Berbokova će morati da vodi računa da su nemačka i kineska privreda veoma isprepletene.
Ekonomista Karsten Bžeski iz holandske ING banke upozorava za Rojters da je nemačka privreda ekstremno zavisna od kineskih sirovina i poluproizvoda, ističući da je „ta zavisnost mnogo veća nego što od Kine zavise američka i francuska ekonomija”.