Odlučni smo da pomognemo ljudima
(Фото А. Васиљевић)
Vaskrs je za sve Srbe pravoslavce najveći i najsvetiji praznik, ali njegova simbolična snaga nigde se ne može osetiti kao na Kosovu i Metohiji, gde u prazničnim danima čitav jedan narod ujedinjuje vera da je ono što ne biva ipak moguće. I mnogi raseljeni iz naše južne pokrajine praznik provode u oživljenoj nadi da će se vratiti tamo gde ih srce vuče. Međutim, postoji niz razloga zbog kojih je stopa povratka raseljenih na KiM najniža u poređenju sa svim savremenim postkonfliktnim područjima, a volja i spremnost ljudi da se vrate na svoja ognjišta nije jedan od njih. Prva i svakako najveća prepreka povratku jeste to što ne postoje bezbednosne pretpostavke za tako nešto. Samo bi se o hrabroj starici Rumeni Ljubić u centru Peći i njenim nedaćama dala napisati čitava jedna istorija ljudske golgote. Povratnici i njihova imovina napadaju se serijski i organizovano, kako bi im se slomila volja, i po pravilu takva praksa se ne kažnjava, što potvrđuje da postoji sistemsko delovanje Prištine na zamrzavanju posledica etničkog čišćenja počinjenog nad srpskim narodom.
Sličan fenomen je i zloupotreba pravosuđa kao instrumenta za zastrašivanje, jer se potencijalni povratnici suočavaju s beskonačnim imovinskim sporovima, hapšenjima zbog navodnih zločina i čitavim nizom pseudopravnih mera koje su u suštini ništa drugo do šikaniranje po nacionalnoj i verskoj osnovi. Drugi razlog je taj što održivog povratka ne može da bude bez zadovoljavanja osnovnih socijalnih pretpostavki. Ljudi naprosto ne mogu da opstanu bez sredstava za život i pristupa zdravstvenoj zaštiti ili obrazovanju, ukoliko je reč o povratničkim porodicama s decom. Zato je povratak realniji i ostvariviji u sredinama gde Srbi čine većinu i gde država Srbija ima snažne instrumente da pomogne da ti uslovi budu stvoreni.
Iz takve elementarne logike proistekla je i ideja povratničkog naselja Sunčana dolina u Zvečanu, koje zadovoljava sve bezbednosne, ekonomske i socijalne pretpostavke za život ljudi. Do sada je tamo izgrađeno 118 stambenih objekata sa ukupno 289 stambenih jedinica i pratećih javnih objekata. Upravo zahvaljujući naporima naše države od 2014. do 2023. godine, za potrebe stambenog zbrinjavanja ugroženog stanovništva s KiM, a među njima je i značajan broj povratnika, izgrađene su, kapitalno rekonstruisane i adaptirane 4.342 stambene jedinice. Kancelarija za KiM godinama ulaže ogromne napore da se pomogne ljudima koji su, prkoseći svim nedaćama i izazovima, rešili da se vrate. Samo je od 2014. do 2023. povratničkim porodicama isplaćena novčana pomoć u iznosu od 362 miliona dinara. Kada se tome doda rad na jačanju poljoprivrednih gazdinstava, ulaganja u prosvetu i zdravstvo i brojna druga davanja, jasno se vidi da za Srbiju povratak raseljenih na KiM nikada nije bio cilj za koji se ne vredi boriti.
Međunarodni sponzori separatista u Prištini o svom čedu govore kao o najmlađoj evropskoj demokratiji, praveći se da ne vide da se retrogradnost i surovost tog društva ogleda upravo u njegovom odnosu prema Srbima povratnicima. Proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine, osim što ima političku i ekonomsku dimenziju, da bi bio uspešan, mora da ima i svoje ljudsko lice. A ljudska dimenzija normalizacije upravo znači prekid prakse zastrašivanja i napada na ljude samo zato što su druge nacionalnosti i vere – dakle mora da podrazumeva pomirenje u pravom smislu te reči. Nisam siguran da je to moguće u trenutku kada je nadmetanje u ekstremizmu i dalje omiljeni sport političara u Prištini, ali politika je živ proces i stalno pomeranje granica mogućeg.
I baš kao što Vaskrs pomera granice mogućeg i predstavlja pobedu večnoga života nad ništavilom, tako je i naša uključenost u proces normalizacije praćena verom da su čovečnost i pravda univerzalne ljudske vrednosti, a da je saradnja princip koji pobeđuje neprijateljstvo. I ovom prilikom, čestitajući praznik svim našim povratnicima i raseljenima, naglašavam da ih Srbija nije zaboravila i da ćemo nastaviti da činimo sve kako bismo pomogli onima koji su se već vratili na svoja ognjišta, kao i onima koji to žele da učine – da utuljena kandila širom našeg Kosova i Metohije zasijaju starim sjajem.
Sunčana dolina za 300 porodica
Pomoć povratnicima država pruža putem brojnih projekta i novčanih naknada, što podrazumeva i pomoć u poljoprivredi, mašinama za poljoprivredu, setvenom materijalu, gradnju vrtića, ambulanti i škola, jer je važno da povratnici imaju neophodnu infrastrukturu za život, da mogu da se zaposle. Kancelarija za KiM pripremila je nov model za održivi povratak. Reč je o projektu Sunčana dolina u opštini Zvečan. Planirano je da ovaj projekat obezbedi sve gore navedene uslove za oko 1.500 osoba, odnosno 300 porodica. U toku su završni radovi na uređenju javnih površina i završetak verskog objekta – Crkve Svetog Stefana Dečanskog.