Nikad više sa Gruzijom
Specijalno za „Politiku”
Moskva, 7. avgusta – Usred Suhumija, glavnog grada Abhazije, vide se ostaci spaljenih kuća. Ogromna, polusrušena zgrada vlade... Ali, ovog avgusta nije bilo pravog rata. Abhazi su uspeli da oteraju gruzijske jedinice koje su bile u Kodorskom klancu a da nisu kako valja ni zapucali. Gruzini su, svesni da će Abhazima, ako zatreba, pomoći moćne ruske desantne jedinice, napustili položaje i sve oružje predali ruskim vojnicima. Porušene zgrade su tragovi rata sa Gruzijom završenog pre 15 godina.
Za sve to vreme, zemlja je bila pod sankcijama, nije bilo sredstava za popravku, a na investicije se nije moglo računati – ko će da ulaže u nepriznatu republiku u kojoj svakog trenutka može da izbije rat?
Sad će se, veruju Abhazi, sve izmeniti. Lako će se naći investitori da ulože novac u izgradnju odmarališta i hotela na mestima gde Crno more zapljuskuje kavkaske stene i u kojima su još u carskoj Rusiji bila elitna odmarališta za carsku porodicu i plemstvo. Isto je bilo i u SSSR-u, a turisti iz Rusije dolazili su i posle raspada zajedničke države. Tu se odmarao i Gorbačov, u petospratnoj dači koju mu je poklonio Ševardnadze u malom, veoma živopisnom mestu Misera.
Abhazija je bogata rudama, naftom i gasom. Do rata 1992–1993. imala je odlično razvijenu infrastrukturu i poljoprivredu, ali se za 15 godina blokade u nju nije ništa ulagalo. Ima i 240 kilometara obale na Crnom moru. Mnogi smatraju da je to jedan od najboljih delova crnomorske obale i na tome se zasnivaju planovi za budućnost ove male zemlje.
– Abhazija će uskoro moći da konkuriše najeksluzivnijim svetskim letovalištima. Predsednik Sergej Bagapš ispričao je novinarima da je Abhazija veoma dobro živela u SSSR-u i da nikad nije želela da iz njega izađe, ali da je i u vreme kada je bilo opasno demonstrirati, svakih deset godina dolazilo do protesta sa zahtevima da izađe iz Gruzije u koju je „smeštena” voljom Staljina.
Prirodni uslovi koje imamo teško se mogu naći na nekom drugom mestu. Kad izgradimo skijaške terene ljudi će moći da se ujutru kupaju na plaži, da se potom žičarom se popnu na obližnju planinu i na skijama spuste ponovo do plaže – otkriva nam turistički vodič Nana planove svoje vlade.
Uprkos tome, stiče se utisak da Abhazija ne vezuje svoju budućnost za ulazak u sastav Rusije. Uočljivo je da nigde nema ruske zastave, a na pitanje da li će tražiti da bude primljena u RF Bagapš kaže da o tome ne odlučuju predsednici nego narod i preporučuje da pitamo ljude koje sretnemo. Pitali smo – odgovor je formulisao taksista Zauru Kakubave:
– Mi imamo dvojno državljanstvo, jedinstveni ekonomski prostor, zajedničku monetu, nije neophodno da baš budemo deo Rusije.
Abhazija želi i uverena je da može da postane mala, ekonomski stabilna država koja će se oslanjati na Rusiju, ali će biti samostalna.
– Nikad nećemo biti u sastavu Gruzije – zaključio je Bagapš razgovor sa stranim novinarima.
-----------------------------------------------------------
Devet ratova za 20 godina
Sergej Bagapš rekao je da će se Abhazija potruditi da izdejstvuje demilitarizaciju Gruzije. On je to objasnio rečima:
– U poslednjem veku Gruzija je bila samostalna država samo 20 godina – tri godine posle Oktobarske revolucije i 17 godina od 1991. godine. Za tih 20 godina ona je započela ukupno devet ratova. Svaki put kad postane nezavisna ona počinje agresiju. Zato smo se obratili Rusiji da kod nas postavi vojnu bazu, mada bismo voleli da živimo u demilitarizovanoj državi.
Na pitanje da li je to izvodljivo, Bagapš je rekao da će se obratiti Ujedinjenim nacijama i međunarodnim organizacijama s dokazima o zločinima koje je Gruzija činila u periodima kad je ratovala sa Abhazijom i Južnom Osetijom.
– Mi za sve imamo dokaze i prezentiraćemo ih svetu. Svi moraju da shvate da ne treba da naoružava Gruziju jer to oružje uvek puca u nas. Pa i samom gruzijskom narodu treba da bude jasno da je bolje da živi u demilitarizovanoj državi. Inače mogu da izgube svoju zemlju.
-----------------------------------------------------------
Poruke Srbiji
Predsednik Abhazije Bagapš: – Srbiji je potrebna konsolidacija svih snaga u zemlji. Mi smo uspeli da pobedimo samo zato što smo bili jedinstveni. Samo tako ćete i vi moći nešto da uradite
–Kad Amerikanci žele da nekome poklone državu onda ih uopšte ne zanimaju teritorijalni integritet i međunarodno pravo. Požele li da nekoga bombarduju, bez obzira na to da li jeste ili nije kriv, ruše sve što hoće. Sada su najglasniji upravo Amerikanci u tvrdnjama da Rusija tobože ne poštuje međunarodno pravo. Koji je to cinizam i licemerje da SAD i NATO govore o međunarodnom pravu kad su pokazali da do njega uopšte ne drže bombardujući Srbiju i otimajući joj deo teritorija.
Predsednik Južne Osetije Kokojti: – Mi smo pobedili u ovom ratu zahvaljujući tome što smo bili jedinstveni. Želim da srpski narod u ovom važnom trenutku bude jedinstven, jer se samo tako može sačuvati teritorija.