Žr­tve NA­TO-a u Mu­ri­nu ni­su za­bo­ra­vlje­ne

Novica Đurić

29. 04. 2023. 17:09

Ма­ке­та сру­ше­ног мо­ста и књи­га ко­ју је про­био ге­лер (Фо­то­ / Но­ви­ца Ђу­рић)

Od na­šeg do­pi­sni­ka

Pod­go­ri­ca – Mo­žda se po­ne­što čo­ve­ku i da opro­sti­ti, ali ga tu­ga ni­ka­da ne na­pu­šta kad mu iz za­gr­lja­ja ot­me­te sko­ro tek ro­đe­nu de­cu, ona­ko svi­re­po ka­ko je u Mu­ri­nu, va­ro­ši­ci na se­ve­ru Cr­ne Go­re, og­njem NA­TO zlo­či­na­ca spr­že­no šest ci­vi­la, me­đu nji­ma tro­je de­ce. Taj tra­gič­ni 30. april 1999. go­di­ne ušao je u isto­ri­ju, kao stra­šni sud kad su de­ca stra­da­la dok su se bez­bri­žno igra­la, od­la­zi­la u ško­lu i vra­ća­la se u za­gr­ljaj svo­jim ro­di­te­lji­ma. Tog kob­nog da­na u za­gr­ljaj ro­di­te­lji­ma, bra­ći i se­stra­ma ni­su se vra­ti­li: če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić, tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić, de­ve­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar, a naj­mi­li­ji su uza­lud če­ka­li Vu­ki­ća Vu­le­ti­ća, Mil­ku Ko­ča­no­vić i Ma­noj­la Ko­ma­ti­nu. Od istih bom­bi ta­da je po­vre­đe­no i de­se­tak ži­te­lja ovog kra­ja.

Po­kraj Spo­men-če­sme, oki­će­ne spo­men-plo­ča­ma s fo­to­gra­fi­ja­ma i ime­ni­ma, sva­ke go­di­ne, pa i ove, od­ra­ža­va­ju se mo­le­ban i pe­snič­ki po­men u znak se­ća­nja na ne­vi­ne žr­tve zlo­či­nač­ke NA­TO agre­si­je, ko­je or­ga­ni­zu­ju Epar­hi­ja bu­di­mljan­sko-nik­šić­ka, Me­sna za­jed­ni­ca Mu­ri­no, Srp­ski na­ci­o­nal­ni sa­vet Cr­ne Go­re i po­ro­di­ce stra­da­lih.

Po­ru­ka sko­ro svih uče­sni­ka ovog po­me­na tu­ge je da se ni­ka­da ne za­bo­ra­vi NA­TO zlo­čin i da sa­mo je­din­stvo na­ro­da mo­že odo­le­ti svim na­sil­ni­ci­ma i po­ro­blji­va­či­ma. Na­kon pa­da Cr­ne Go­re u za­gr­ljaj NA­TO-a, na­rod se u Mu­ri­nu i da­lje sa­bi­ra nad žr­tva­ma, mo­le­ći za pra­šta­nje se­ni stra­da­le de­ce i osta­lih žr­ta­va.

„Ov­de, na ovom me­stu več­ne tu­ge, pla­če­mo za na­šim ne­vi­nim stra­dal­ni­ci­ma, de­com na­šom, za nji­ho­ve du­še mo­li­tve­no pa­li­mo sve­će, ali i za du­še svih onih hi­lja­da mu­če­ni­ka iz re­do­va i na­šeg i dru­gih na­ro­da ko­ji su stra­da­li to­kom ove ne­za­pam­će­ne agre­si­je sil­ni­ka iz NA­TO-a”, ka­že za „Po­li­ti­ku” pred­sed­nik Srp­skog na­ci­o­nal­nog sa­ve­za dr Mom­či­lo Vuk­sa­no­vić.

Is­ti­če da Srp­ski na­ci­o­nal­ni sa­vet svih ovih go­di­na, na me­stu stra­da­nja ne­vi­ne de­ce i ci­vi­la u Mu­ri­nu i s Bu­di­mljan­sko-nik­šić­kom epar­hi­jom, ne do­zvo­lja­va da sen­ka za­bo­ra­va pad­ne na stra­dal­ni­ke, „jer se se­ća­mo i mo­li­mo za sve one ko­je je zver­ski po­bio NA­TO di­ljem Sr­bi­je”.

„Za­vr­še­tak 20. ve­ka je obe­le­ži­la agre­si­ja na srp­ske ze­mlje i one gde ži­vi ve­ćin­ski srp­ski, od­no­sno pra­vo­slav­ni na­rod. Na­rod je sme­nio onu tri­de­se­to­go­di­šnju vlast ko­ja je ne pi­ta­ju­ći svo­je gra­đa­ne uve­la Cr­nu Go­ru u NA­TO, a da pri­tom ni­je ču­la ni reč iz­vi­nje­nja za sve žr­tve i zver­stva ko­ja su po­či­ni­li za­jed­nič­koj dr­ža­vi Sr­bi­ji i Cr­noj Go­ri. I ova no­va vlast se za­kli­nje da će toj ar­ma­di bes­pre­kor­no slu­ži­ti”, kon­sta­tu­je Vuk­sa­no­vić.