Radiš dok ne sagoriš
(Pixabay)
Sve više nemačkih radnika prijavljuje bolovanje zbog takozvanog sindroma burnauta ili, kako se službeno naziva, sagorevanja na poslu. Istraživanje na temu zdravstvenog osiguranja pokazalo je da 39 odsto tamošnjih poslodavaca smatra da će ovaj sindrom u budućnosti igrati sve veću ulogu, a čak 70 odsto ispitanih na vodećim pozicijama navedeni fenomen vidi kao veliki problem u svom preduzeću.
– Uzastopne krize, prilagođavanje na nove uslove na tržištu, izazovi digitalizacije najčešći su razlozi za sagorevanje na radnom mestu. Čak 86 odsto anketiranih smatra da je za burnaut odgovorna i sve veća količina obaveza koje padaju na leđa zaposlenih – navodi se u istraživanju.
I u Srbiji se kao tačno pokazalo da među zaposlenima vladaju simptomi sagorevanja. Kako objašnjava psiholog i psihoterapeut Mina Mitić Lazarević, sa Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, sindrom burnauta vrlo je čest problem u kolektivima, ali i dalje u velikoj meri neprepoznat i zamaskiran.
– Do sada sam dosta puta održala predavanja za zaposlene o tome kako da kod sebe prepoznaju ove simptome. Pritisak na poslu, rokovi, tenzije, odluke... Sve to može da dovede do burnauta – nabraja psihoterapeut. Podseća da je sindrom sagorevanja okupacioni fenomen koji utiče na svakodnevno životno i profesionalno funkcionisanje zaposlenog, a može imati i negativan uticaj na bezbednost i kvalitet pružene usluge.
– Definisan je kao psihološko stanje koje karakteriše emocionalna iscrpljenost, depersonalizacija i smanjeno lično postignuće. Ipak, ovaj fenomen sagledava se isključivo kod osoba u profesionalnom kontekstu, a ne kao rezultat nekog drugog životnog događaja – objašnjava Mitić Lazarević.
Većina radnika u okviru svog osnovnog akademskog obrazovanja nije prošla nikakav oblik edukacije koji bi im u kasnijem profesionalnom radu pomogao da se nose sa različitim stresnim situacijama na poslu. Zato je, smatra psiholog, neophodno kontinuirano raditi na razvijanju programa prevencije i podrške za sve zaposlene, ali i na poboljšanju uslova i organizacije rada.
– Razlozi zašto radnici koji imaju simptome burnauta ne traže psihološku pomoć su najčešće u vezi sa strahom da će to uticati na njihovu reputaciju i obavljanje delatnosti. Tu su i nedostatak vremena i postavljanje prioriteta, stav da osoba sama treba da prevaziđe teškoće, verovanje da stručna podrška i terapija ne daju rezultate... Postoje i problemi na sistemskom nivou, kao što su nedostupni servisi i resursi podrške, nedostatak adekvatnog pristupa, profesionalna kultura, poverljivost i anonimnost, negativan uticaj na karijeru – nabraja Mitić Lazarević.
Fenomen prisutan u vojsci, preduzetništvu...
Do 1980. godine sindrom sagorevanja proučavao se samo u SAD. Postepeno je privukao pažnju istraživačke javnosti i u drugim zemljama sveta. U početku je ispitivanje bilo usmereno samo na takozvane pomagačke profesije, u koje svrstavamo zaposlene u zdravstvenim, socijalnim i obrazovnim delatnostima. Kasnije je ovaj fenomen počeo da se proučava i u drugim oblastima, kao na primer kod zaposlenih u vojsci, administraciji, preduzetništvu… Dokazano je da ignorisanje simptoma sindroma sagorevanja uvodi zaposlene u stanje mentalne i fizičke iscrpljenosti, frustracije, budi osećaj usamljenosti i dovodi do poremećaja u međuljudskim odnosima sa kolegama, prijateljima i članovima porodice.