U završnici nadmetanja tri italijanska trenera

Goran Kovačević

10. 05. 2023. 18:59

Пиоли и Инзаги (Фото EPA-EFE/MATTEO BAZZI)

Italijanski fudbal je sa dve ekipe u polufinalu Lige šampiona – prvi susret Milana i Intera (21 čas) posredstvom televizijskog prenosa gledaće 124 države. Ali, veće šanse od klubova sa Apenina su za trenere: trio su Italijani, jedini koji nije Španac je Đuzep Gvardiola.

Sa njim se susreće Karlo Ančeloti, prvi trener u istoriji elitnog nadmetanja po broju titula (četiri) i pobeda (107), a „Derbi dela Madonina” donosi okršaj Stefana Piolija i Simonea Inzagija. Italijanski treneri su rekorderi po peharima klupskog prvaka Evrope sa 12 (sedam stratega).

Tabela je ova: Nemačka 10 (7), Španija 10 (6), Engleska 7 (4), Holandija 5 (4), Argentina 4 (2), Škotska  4 (3), Francuska 3 (1), Portugalija 3 (2), Rumunija 3 (2), Austrija 2 (1), Mađarska 2 (1), Srbija 1 (1). Od sedam stratega koji su osvajali trofej Kupa evropskih šampiona ili Ligu šampiona i kao igrači, Italijani su Ančeloti i Đovani Trapatoni.

„Taktika je sa italijanskim karakterom. To je umetnost za nas. Jedan stari italijanski izraz, `Arangiarsi`, govori da se radi sa raspoloživim snagama. Kada trener dođe sa pričom o svojoj filozofiji, prvo shvati da ih nije mnogo  koji selektiraju fudbalere. Po klubovima to obično ne rade”, kaže Renco Ulivijeri, direktor „Skole alenatori”, škole fudbala za trenere u Tehničkom centru Fudbalskog saveza Italije u Koverćanu.

Nedaleko od firentinskih vila u kojima su radili vizionar Leonardo da Vinči i književnik Đovani Bokačo, baza je nacionalnih selekcija, ali i škole iz koje je, za 66 godina, izašlo mnogo trenerskih velikana.

„Treneri na tečajeve dolaze bez knjiga. Koja bi bila svrha, da napišem knjigu neophodno je par godina, izašla bi bajata. Prvo, ovde se shvate principi koji su osnova fudbala i ne diraju se. Ali, kreće se od nule, jer neophodno je da podučavamo fudbal koji će se igrati za deset godina. Da predviđamo”, reči su Ulivijerija koji je za 42 godine radio za 22 kluba.

Pored Ančelotija, za najveće italijanske trenere važe Fulvio Bernardini, Fabio Kapelo, Marčelo Lipi, Vitorio Poco, Nereo Roko, Arigo Saki, Trapatoni – najtrofejniji strateg sa Apenina, itd. A u Koverćanu je radilo više od 3.000 trenera sa Uefinom A licencom.

„U prethodnom periodu bilo je grešaka. Posle osvajanja Prvenstva sveta 2006.  mislili smo da smo profesori. Španija je osvojila Mundijal 2010. i ljudi su počeli da igraju španski, strpljivo. Onda su igrali nemački, agresivan fudbal. Ali, voleli bismo da igramo italijanski. Dolaze radoblja za određeni fudbal: kada se branimo Italijani smo. Kada smo sa loptom bez šanse za gol bili bismo Španci. Najpametnije je igrati direktno prema golu, bili bi Nemci”, kaže Ulivijeri.

Jedan od najpoznatijih segmenata su diplomski radovi. Ančeloti je 1997. pisao tezu: „Budućnost fudbala: veći dinamizam”. Roberto Mančini je 2001. predstavio studiju: „Trekvartista”, analizirajući ulogu ofanzivnog veznog fudbalera. Mauricio Sari  je pisao o nedeljnoj pripremi meča. Antonio Konte je 2006. pisao: „Formacija 4-3-1-2 i didaktička primena video sadržaja”.

Za predstojeći okršaj (Real – Mančester siti odigrano juče), Pioli je rekao da je favorit Inter, a Simone Inzagi sledeće:

„Favoriti ili ne, biće perioda kada će se više napadati, i kada ćemo se mahom braniti. Igrači bi trebalo da rade za saigrače. Milan nije samo kontranapad, neophodno je da odigramo dobro mnogo segmenata fudbala”.