VMA obe­le­ža­va Dan se­strin­stva

Danijela Davidov-Kesar

12. 05. 2023. 14:06

(Фо­то / ВМА)

Voj­no­me­di­cin­ska aka­de­mi­ja obe­le­ži­će da­nas 12. maj – Me­đu­na­rod­ni dan se­strin­stva ka­ko bi is­ta­kli zna­čaj se­strin­skog po­zi­va u kli­nič­koj prak­si i sva­ko­dnev­noj ne­zi bo­le­sni­ka. Ovom pri­li­kom bi­će uru­če­na pri­zna­nja naj­za­slu­žni­ji­ma iz ove obla­sti, kao i Du­brav­ki Ob­ra­do­vić, glav­noj se­stri Kli­ni­ke za re­u­ma­to­lo­gi­ju, ko­ja je iza­bra­na za naj­bo­lju me­di­cin­sku se­stru. Po­red pred­stav­ni­ka ško­la i sa­rad­ni­ka Slu­žbe za zdrav­stve­nu ne­gu, za­hval­ni­ca za iz­u­zet­nu sa­rad­nju bi­će uru­če­na i dr­žav­nom se­kre­ta­ru Mi­ni­star­stva zdra­vlja dr Mir­sa­du Đer­le­ku.

Sve­ča­nost po­vo­dom Da­na se­strin­stva bi­će pri­li­ka i za zva­nič­no otva­ra­nje Ka­bi­ne­ta za zdrav­stve­nu ne­gu VMA i pri­kaz mo­guć­no­sti tre­na­že­ra na­ba­vlje­nog pro­šle go­di­ne u vred­no­sti od dva mi­li­o­na di­na­ra. Naj­sa­vre­me­ni­ji tre­na­žer za obu­ku i edu­ka­ci­ju zdrav­stve­nog ka­dra ka­rak­te­ri­še ve­li­ki broj mo­du­la, na pri­mer, za pro­ce­nu i tret­man ra­na, pa­ci­jent-mo­ni­tor ko­ji po­ka­zu­je vi­tal­ne funk­ci­je u re­al­nom vre­me­nu, kao i broj­ne dru­ge op­ci­je neo­p­hod­ne za sva­ko­dnev­ni rad zdrav­stve­nih teh­ni­ča­ra i ne­gu pa­ci­je­na­ta.

Me­da­lja za naj­bo­lju se­stru no­si ime Ve­ri­ce Ćor­lu­ke i to od 2022. go­di­ne. Ova ne­ka­da­šnja glav­na se­stra VMA i pu­kov­nik sa­ni­tet­ske slu­žbe po­seb­no je za­slu­žna za se­strin­ski po­ziv u sa­da­šnjem ob­li­ku.

– Na te­me­lji­ma jed­ne od nje­nih vi­zi­ja u VMA se raz­vi­ja kon­ti­nu­i­tet u obra­zo­va­nju me­di­cin­skih teh­ni­ča­ra i usa­vr­ša­va pro­fe­si­ja voj­ne me­di­cin­ske se­stre. Po ugle­du na 1956. go­di­nu, ka­da su na VMA ško­lo­va­ne vi­so­ko obra­zo­va­ne me­di­cin­ske se­stre (a tu ško­lu je za­vr­ši­la i se­stra Ve­ri­ca), u VMA je 2017. go­di­ne uve­de­na tro­go­di­šnja Vi­so­ka stru­kov­na ško­la, od­ško­lo­va­na je jed­na ge­ne­ra­ci­ja se­sta­ra ko­ji­ma se na­kon osnov­nih stru­kov­nih stu­di­ja i za­po­sle­nja u VMA otvo­ri­la mo­guć­nost i za da­lje struč­no usa­vr­ša­va­nje. Ne­me­r­ljiv je njen do­pri­nos ne sa­mo u obra­zo­va­nju zdrav­stve­nih teh­ni­ča­ra već i u raz­vo­ju zdrav­stve­ne ne­ge u ci­vil­nim usta­no­va­ma, ima­ju­ći u vi­du da je kao in­že­njer in­for­ma­ti­ke za­slu­žna za raz­voj Bol­nič­kog in­for­ma­ci­o­nog si­ste­ma za VMA i KBC „Dr Dra­gi­ša Mi­šo­vić”, pa je bi­la i svo­je­vr­stan ute­me­lji­vač pro­ce­sa zdrav­stve­ne ne­ge – do­da­ju u VMA.

Isto­ri­ja se­strin­skog po­zi­va u VMA da­ti­ra od pre­te­ča sa­da­šnje VMA – Gar­ni­zo­ne bol­ni­ce, Cen­tral­ne voj­ne bol­ni­ce, Op­šte voj­ne bol­ni­ce i Glav­ne voj­ne bol­ni­ce i voj­nih se­sta­ra ko­je se s raz­lo­gom i da­lje sma­tra­ju uzo­rom. Ne­ke od njih, po­put Bo­se Ran­ko­vić, So­fi­je Igro­ša­nac, Ru­že He­lih, Kse­ni­je Va­si­lje­vić Be­ren­go­vić od­li­ko­va­ne su me­da­ljom „Flo­rens Naj­tin­gejl” – naj­vi­šim svet­skim pri­zna­njem za rad na po­lju se­strin­stva.

Flo­rens Naj­tin­gejl, za­čet­ni­ca mo­der­nog se­strin­stva kao pri­zna­te pro­fe­si­je, pi­o­nir je mo­der­nog se­strin­stva. Svo­jim ra­dom da­la je sna­žan do­pri­nos u for­mi­ra­nju sa­vre­me­nog pro­fe­si­o­nal­nog se­strin­stva. Na­kon ško­lo­va­nja oti­šla je u Tur­sku, gde je sa gru­pom od 38 se­sta­ra bri­nu­la o ra­nje­ni­ci­ma, i to je bi­la pr­va gru­pa že­na ko­je su kao me­di­cin­ski rad­ni­ci oti­šle na front. Za­stu­pa­la je stav da sve se­stre tre­ba stal­no da odr­ža­va­ju i una­pre­đu­ju svo­ju efi­ka­snost, sna­gu, sa­o­se­ćaj­nost i bri­žnu prak­su.

Zna­čaj Na­de­žde Pe­tro­vić, Du­ši­ce Spa­sić i Mil­ke Đu­ra­šić

Po­seb­no me­sto u srp­skoj isto­ri­ji raz­vo­ja se­strin­ske pro­fe­si­je za­u­zi­ma lik Na­de­žde Pe­tro­vić, srp­ske sli­kar­ke, ali i do­bro­volj­ne bol­ni­čar­ke u bal­kan­skim i Pr­vom svet­skom ra­tu. Ona je jed­na od bol­ni­čar­ki ko­ja je iz­gu­bi­la ži­vot spa­sa­va­ju­ći dru­ge, pre­mi­nuv­ši od pe­ga­vog ti­fu­sa 1915. go­di­ne. Va­ri­o­la ve­ra, 1972. go­di­ne, od­ne­la je ži­vo­te Du­ši­ce Spa­sić i Mil­ke Đu­ra­šić, ko­je su ima­le po 23 go­di­ne. Njih dve su se do­bro­volj­no oda­zva­le se­strin­skom po­zi­vu.