„Plava izložba" u MSUB

Milica Dimitrijević

18. 05. 2023. 16:09

Иван Табаковић, „Отмица”, 1927.

Mogla je to biti i žuta, zelena, crvena, ali plava je posebna jer je dugo bila doživljavana kao najmisterioznija boja, njen pigment je jako teško pronaći u prirodi, a opet uvek je tu oko nas. Plavo nebo je uvek iznad, čak i kad je oblačan dan, znamo da je tu, ali ako pokušamo ne možemo ga dohvatiti, plavu boju je teško uzeti u ruke i opipati, što nije slučaj sa zelenim lišćem ili žutim limunom, kaže nam Senka Ristivojević, kustoskinja Muzeja savremene umetnosti Beograd, na naše pitanje zašto je baš plava boja odabrana da bude centralna tematska nit „Plave izložbe”, koja će večeras u 18 sati biti otvorena u prostoru prizemlja ove muzejske kuće.

Zajedno sa koleginicom Katarinom Krstić ovu postavku, koja će trajati do 4. septembra, osmislila je u posebnom ključu – kao interaktivni poligon za doživljaj moderne i savremene umetnosti kroz značenja i simboliku boje, ali u kontekstu prilagođenosti slepim i slabovidim osobama. Nakon slične izložbe iz 2019. („U dodiru sa”) i ovoga puta namera je da se istaknu jedinstvenost svakog pojedinca, pravo na sopstvenu percepciju, doživljaje, misli, stavove i izbore, sa akcentom na pitanju: Šta boja znači osobama koje ne mogu da vide?

– Znamo da slabovidi mogu imati ograničen doživljaj boje i mogu je nositi samo kao trag sećanja koji vremenom bledi. Za ljude koji su od rođenja slepi boja je samo još jedan veoma apstraktan pojam. Zbog toga mi posetiocima omogućavamo stvaranja subjektivnog iskustva boje putem raznovrsnih čulnih doživljaja. Izdvojile smo i dva aspekta plave boje: psihološko i sociološko. Plava boja se tumači dvojako, kao nežnost i veselost, ali i kao tuga, dok je u istoriji doživljavana kao boja slobode, pobune, bunta.

Na postavci će biti izloženo dvanaest dela iz zbirki MSUB koja se višeznačno mogu dovesti u vezu sa plavom, nastala u različitim periodima. To su radovi Milana Milovanovića, Ivana Tabakovića, Petra Dobrovića, Petra Omčikusa, Radomira Reljića, Zorana Petrovića, Dušana Otaševića, Sanje Iveković, Tomislava Peterneka, Uroša Đurića i Saše Tkačenka. Uz njih će biti isto toliko studentskih interpretacija namenjenih aktivnom korišćenju – sve realizovano u saradnji sa Fakultetom likovnih umetnosti u Beogradu, a pomoć je pružio Savez slepih Srbije i stručnjaci iz Škole za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović”.

Pitamo naše sagovornice kako su studenti odgovorili zadatku koji je bio pred njima?

– Dobro su se snašli u kompleksnom procesu koji je trajao jednu školsku godinu. Sami su birali dela koja će interpretirati, uz mentorstvo profesora Mrđana Bajića i Radoša Antonijevića. Primetili smo da svaka nova generacija donosi neka nova iskustva, drugačiji način komunikacije i pristupa. Uzbudljivi su bili i razgovori koje smo vodili o delima iz zbirke. Praktičan momenat je obuhvatao deo koji se odnosio na raspodelu budžeta, produkciju i na kraju prezentaciju pa su se upoznali sa načinom rada koji ih čeka kao buduće umetnike, ali i sa funkcionisanjem jedne velike institucije. Uz to, razmišljajući o potrebama slepih i slabovidih, razvijali su osećaj empatije – priča nam Katarina Krstić, koja dodaje da je najbolji pokazatelj kako je prethodna pomenuta postavka bila prihvaćena taj da ju je videlo više od 3.000 ljudi za mesec dana.

A kako to sve izgleda kroz konkretan primer objašnjava nam Senka Ristivojević:

– Crtež malih dimenzija Ivana Tabakovića „Otmica” iz 1927. godine predstavlja dve jake figure, stamene i izrazito telesne u jednom zamrznutom trenutku nasilne borbe. Ova klasična scena ima poreklo u mitu o otmici Evrope, prelepe feničke princeze koju je oteo Zevs. Tabaković za pozadinu bira plavu boju, koja nagoveštava morski ambijent. Crtež je interpretirala Teodora Jovanović, studentkinja treće godine osnovnih studija, a Tabakovićeve figure dobile su treću dimenziju. Na malim skulpturama dobijenim 3D štampom, materijalizovana je borba muškog i ženskog principa. Posetilac je slobodan da uzme skulpturu u ruke i da istraži dinamičnost u prepletima dva tela.

Izložba je inače opremljena i tiflo trakama koje olakšavaju kretanje u prostoru, informacije o izloženim delima se mogu naći na legendama koje su prilagođene slabovidima, ali i štampane na Brajevom pismu, a dodatne informacije i audio-deskripcija dostupne su na audio-nosačima i u prostoru izložbe i onlajn.