Sakašvilija puštaju „niz vodu"
TRAGOM VESTI
Era gruzijskog predsednika Mihaila Sakašvilija bliži se kraju. Za Ruse on više nije ozbiljan sagovornik, domaća opozicija ga razapinje na krst zbog promašenog rata protiv pobunjenih republika Južne Osetije i Abhazije, a, kako sada izgleda, i Amerikanci mu okreće leđa.
Da se neprikosnoveni lider „revolucije ruža“ iz 2003. „preračunao“ u svojoj nameri da na celoj teritoriji zemlje oružjem zaokruži vlast Tbilisija videlo se već početkom sukoba, koji nije naišao na preterano odobravanje ni Vašingtona ni Brisela. Prilično hladne reakcije američkog državnog sekretara Kondolize Rajs, Sakašvilijevog savetnika Ričarda Holbruka i većine evropskih lidera jasno su govorile da je mlađani Miša delovao van ustaljene prakse.
Ipak, ono što bi moglo da presudi Sakašviliju jesu tvrdnje vojnog vrha Gruzije, iznesene pred zvaničnicima NATO-a, da je predsednik odluku o upadu na teritoriju Južne Osetije i raketiranje Chinvalija doneo uprkos stavu Generalštaba da pokrenuta akcija nema šanse na uspeh. Naime, gruzijski generali su posedovali informacije da se u susednoj Severnoj Osetiji, koja je deo Ruske Federacije i koju sa južnim susedom povezuje Rokski tunel, nalaze delovi 58. armije RF sa 8.000 vojnika koji su upravo okončali manevre. Bilo je jasno da će sva ta sila krenuti u Južnu Osetiju na najmanji nagoveštaj provokacije od strane Tbilisija.
Kako biva u sličnim situacijama, predsednik je u prvom trenutku uspeo da uz sebe objedini sve političke stranke, i vladajuće i opozicione. Međutim, rat je trajao kratko i računi su brzo počeli da pristižu. I dok sledbenici Sakašvilija ističu da je cilj postignut i da je ceo svet svoju pažnju, barem na trenutak, usmerio ka kavkaskoj republici, opozicija počinje da se pita kome je sve to trebalo.
Stručnjak za mirno regulisanje konflikta Pata Zakareišvili smatra da je Rusija vrlo efikasno iskoristila greške Gruzije revanširajući se na taj način NATO-u za politiku širenja na istok, bombardovanje Beograda i Kosovo. „To je nova realnost“, smatra Zakareišvili. „Kao posle zemljotresa ili erupcije vulkana, Gruzija se ponovo našla u katastrofalnoj situaciji. Novi dogovori za nas će biti još gori od postojećih kojima je do sada regulisan status Južne Osetije i Abhazije. Nas više niko ništa neće pitati, jednostavno će nas obavestiti šta su odlučili. Ostaje da se SAD i Evropa dogovore sa Rusijom“, vajka se Zakareišvili.
Prema pisanju ruske agencije „RBK dejli“, gruzijski opozicionari su se već dali na posao. Učestala putovanje u Vašington više imaju za cilj da umire američku administraciju i ubede Belu kuću da je Sakašvili delovao nepromišljeno i samovoljno i da više ne zaslužuje poverenje Zapada, nego da poprave nepopravljivu štetu. Izgleda da su u tome imali prilično uspeha. Prema rečima Aleksandra Čačija, jednog od lidera opozicije, u Vašingtonu su shvatili da Mihail Sakašvili više ne može da ostane na čelu države koja gaji prijateljska osećanja prema Amerikancima. „Doneta je odluka o zameni Sakašvilija novom ‘lutkom’, a ta uloga najverovatnije će pripasti bivšem predsedavajućem parlamenta – Ninu Burdžanadzeu“, tvrdi Čači. David Gamkrelidze, takođe opozicionar, smatra da je aktuelni šef države obavezan da podnese ostavku i raspiše nove izbore – parlamentarne i predsedničke.
Primetno ćutanje Amerikanaca, zaogrnuto frazom da još uvek nemaju pravu informaciju o tome šta se dešavalo u noći između 7. i 8. avgusta (kada je počeo rat u Gruziji), jasno govori da su i sa one strane Atlantika blizu odluke da neposlušnog „kavkaskog saveznika” pošalju „niz vodu”. Istini za volju, upravo u Vašingtonu i treba da bude doneta odluka o sudbini Sakašvilija. Podsetimo, on je na vlast i došao zahvaljujući bezrezervnoj podršci Amerikanaca – finansijskoj i logističkoj.