Dve poetike u jednoj galeriji
Гертруда, Весна Стојиљковић Пантелић (Фото КЦ Ковин)
Kovin – Duh/duša, duhovnost, mit, arhetip, snovi, nesvesno, introspekcija, patnja, borba, samospoznaja, meditacija, harmonija celine, identitet, individuacija, istinitost, samo su neki od pojmova koji su u srži koncepta mlade umetnice Jovane Stojanac. Tema koju široko naznačava kao „figura u prostoru”, nastaje u njenim radovima kao pokušaj direktnog prikazivanja psihološkog stanja i raspoloženja. Kompozicije su sačinjene od odgovarajućih elemenata, motiva, koji su promišljeno, ali i intuitivno ukomponovani po principima harmoničnosti i ravnoteže. Kao kolaž.
– Namera je da se dostigne jedinstvo kompozicije sa dominantnom narativnošću, i da ta priča koja postoji bude razumljiva publici, ali da se ne banalizuje. To se postiže pojednostavljenjem oblika (poput piktograma), i smišljenim korišćenjem njihove simboličnosti. Delo je složeno po svojoj dinamici, prepliću se i nadopunjuju spoljašnja i unutrašnja, odnosno statički spoljni motivi i dinamički unutrašnji. Kroz prizmu subjektivnog doživljaja u slikama rađenim u tehnici ulja, akvarela ili crteža Jovana Stojanac sagledava motiv akta u različitim idejnim rešenjima. Najčešće su to figure žena u sedećem položaju zagledanih u daljinu pejzaža, ili koje lebde. One u celokupnoj seriji od prividne fizičke inertnosti postepeno pod dejstvom duhovne dinamike stvaraju spoljašnju, te se usklađuju, otkrivajući nove mogućnosti i puteve kojima se može poći. Postoji neka misteriozna čarolija u slikama, kojom je gledalac uvučen u to prostranstvo unutrašnjeg sveta umetnice – napominje kritičarka, Branka Milutinović.
„Umetnik za sva vremena”, tako stvaralaštvo Vesne Stojiljković Pantelić, u najkraćem, imenuje kritičarka Radmila Savčić. Ona dalje objašnjava da se „ta vrsta” prepoznaje po svom posebnom stilu, motivu, likovnom izrazu i senzibilitetu, da su neponovljivi i sami. Nemaju sledbenike niti su nečiji fanovi, malobrojni su i deluju u kontinuitetu, decenijama. Za ove umetnike vreme postoji, ali ono ne utiče na stabilan umetnički stav.
– Svi ovi argumenti se uklapaju u umetnički lik Vesne Stojiljković Pantelić. U celini to su priče o ženama korpulentnog tela ali nežnog, ženstvenog izraza, teatralne i ljupke poze ili gipkog pokreta, sa nekako „damskim” imenom Gertruda. Nesrazmerni odnos veličine tela i romantično zanesenog izraza lica proizvodi pozitivne emocije. Vesna ne opisuje karakter lika. Poza i situacija u kojoj se nalazi određuje karakter. Ona ne želi da prikaže realno ženu, njen položaj u društvu. Ne bavi se velikim temama o promeni društva. Ona samo slika jedan neobični i svoj svet. Gertruda je dete u masivnom telu, nevino i iskreno u svemu što radi. Vesna na taj način šalje pozitivnu poruku svima, dobrote i ljubavi i u tome ne odustaje svih ovih decenija – navodi Radmila Savčić o slikarstvu i skulpturi Vesne Stojiljković Pantelić, zastupljenim u mnogim svetskim kolekcijama i muzejima.
Radovi obe umetnice mogu se pogledati u Galerij Centra za kulturu Kovin još danas.