Dražen Petrović je pre tačno 30 godina odigrao poslednju utakmicu
Дражен Петровић (Принтскрин)
Hrvatska košarkaška reprezentacija je na današnji dan pre 30 godina u poljskom Vroclavu izgubila od Slovenije sa 94:90. Bila je to sasvim obična, rezultatski nevažna utakmica, jer su njom završene kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1993. godine na koje se Hrvatska već plasirala.
Ali dan kasnije ispostavilo se da je to bila poslednja utakmica Dražena Petrovića, piše Indeks.
Reprezentacija je prespavala u Vroclavu, a ujutru su krenuli u Frankfurt, odakle su avionom otputovali nazad u Hrvatsku. Ali u avionu nije bilo Dražena Petrovića, koji je u poslednjem trenutku odlučio da krene automobilom sa tadašnjom devojkom Klarom Salanti koja je vozila. Ona je na auto-putu udarila u kamion. Klara je preživela, ali se košarkaška legenda, koja je spavala na mestu suvozača, više nikada nije probudila.
Petrović nije ni morao da igra meč u Vroclavu, koji njegovoj reprezentaciji apsolutno ništa nije značio, ali je njemu bilo mesto na parketu, uz saigrače i nije želeo da ga propusti. Postigao je 30 poena, baš na toj utakmici je prešao granicu od 1.000 poena u dresu reprezentacije. Poslednja dva poena postigao je sa linije slobodnih bacanja.
Debitovao sa 15 godina
Rođen je 22. oktobra 1964. godine u Šibeniku, gde je sa 13 godina započeo veličanstveni košarkaški put. Već sa 15 godina zaigrao je na prvi tim Šibenke.
Od 1984. godine igrao je za Cibonu, sa kojom je osvojio dve titule prvaka Evrope, a četiri godine kasnije prešao je u madridski Real. Nakon niza trofeja sa „kraljevskim klubom” prešao je u najjaču ligu na svetu, NBA, najpre u Portland, a zatim u Nju Džersi. U dresu Netsa ostavio je dubok trag i profilisao se u jednog od najboljih šutera lige. Njegov dres sa brojem 3, koji je povučen i nalazi se pod krovom dvorane u Nju Džersiju, najbolje svedoči o tome koliko im je značio.
Kao kapiten predvodio je hrvatsku reprezentaciju koja je na Olimpijskim igrama u Barseloni osvojila srebrnu medalju, izgubivši u finalu od američkog „drim tima”. Desetak godina kasnije pridružio se nekim igračima iz tog tima u košarkaškoj „Kući slavnih” u Springfildu.
Kao reprezentativac SFRJ osvojio je olimpijsko srebro u Seulu 1988. godine i bronzu u Los Anđelesu 1984.