Iza ku­li­sa taj­nih pre­go­vo­ra SAD i Ira­na u Oma­nu

Milenko Pešić

15. 06. 2023. 20:43

Иран­ка по­кри­ве­на ве­лом про­ла­зи по­ред ан­ти­а­ме­рич­ког му­ра­ла у Те­хе­ра­ну ( Фо­то / EPA-EFE/Abe­din Ta­her­ke­na­reh)

Beč­ki pre­go­vo­ri iz­me­đu Za­pa­da i Te­he­ra­na o oži­vlja­va­nju nu­kle­ar­nog spo­ra­zu­ma iz 2015. go­di­ne odav­no su na sta­vlje­ni na če­ka­nje, pre sve­ga zbog iran­ske is­po­ru­ke dro­no­va Ru­si­ji, ali to ne zna­či da „za­kle­ti” ne­pri­ja­te­lji ipak taj­no ne pre­go­va­ra­ju.

Dan po­što je port­pa­rol iran­skog Mi­ni­star­stva spolj­nih po­slo­va Na­ser Ka­na­ni po­tvr­dio da su Iran i SAD u ma­ju ima­li in­di­rekt­ne raz­go­vo­re u Oma­nu, izra­el­ski pre­mi­jer Ben­ja­min Ne­ta­ni­ja­hu je na Od­bo­ru za spolj­ne po­slo­ve Kne­se­ta re­kao da Va­šing­ton te­ži da po­stig­ne ne­for­mal­ni do­go­vor ko­ji bi spre­čio Te­he­ran da na­pra­vi od­lu­ču­ju­ći nu­kle­ar­ni pro­boj. Ne­ta­ni­ja­hu je raz­go­vo­re ame­rič­kih i iran­skih zva­nič­ni­ka oka­rak­te­ri­sao kao po­ku­šaj da se po­stig­ne „mi­ni do­go­vor”, ne­ka vr­sta me­đu­sob­nog raz­u­me­va­nja, a ne kao spo­ra­zum ko­ji bi bio u pi­sa­noj for­mi.

„Naš stav je ja­san. Ni­ka­kav spo­ra­zum s Ira­nom nas ne­će oba­ve­za­ti. Izra­el će na­sta­vi­ti da či­ni sve da se od­bra­ni”, re­kao je Ne­ta­ni­ja­hu uoči za­tvo­re­nog sa­stan­ka u Kne­se­tu, pre­no­si „Dže­ru­za­lem post” .

Vi­so­ki zva­nič­ni­ci u Izra­e­lu pro­ce­nju­ju da, ako SAD i Iran po­stig­nu do­go­vor o nu­kle­ar­nom pro­gra­mu, Baj­de­no­va ad­mi­ni­stra­ci­ja ga ne­će na­zva­ti spo­ra­zu­mom, ka­ko bi iz­be­gla da ide na ne­iz­ve­sno gla­sa­nje u Pred­stav­nič­ki dom Kon­gre­sa, ko­ji kon­tro­li­šu re­pu­bli­kan­ci.

Be­la ku­ća i Stejt de­part­ment uglav­nom iz­be­ga­va­ju da ko­men­ta­ri­šu ovo pi­ta­nje, ali je Baj­de­no­va ad­mi­ni­stra­ci­ja ipak de­man­to­va­la iz­ve­štaj lon­don­skog por­ta­la „Midl ist aj” da su dve stra­ne na­do­mak do­go­vo­ra.

Port­pa­rol ame­rič­kog Stejt de­part­men­ta Me­tju Mi­ler od­ba­cio je kao ne­i­sti­ni­te iz­ve­šta­je o pri­vre­me­nom spo­ra­zu­mu s Ira­nom: „Po­sto­ji ve­li­ki broj iz­ve­šta­ja u ra­znim me­di­ji­ma o raz­li­či­tim po­slo­vi­ma i na­vod­nim po­slo­vi­ma, ali je ve­li­ka ve­ći­na tih iz­ve­šta­ja bi­la po­gre­šna ili pot­pu­no ob­ma­nju­ju­ća.”

Mi­ler ni­je že­leo da po­tvr­di po­sto­ja­nje pre­go­vo­ra iz­me­đu Va­šing­to­na i Te­he­ra­na, ali je re­kao da su Sje­di­nje­ne Ame­rič­ke Dr­ža­ve „uvek ima­le mo­guć­nost da po­ša­lju po­ru­ke Ira­nu kad je to u in­te­re­su SAD”.

Po­vo­dom taj­nih pre­go­vo­ra u Oma­nu, ame­rič­ki se­na­tor Ro­bert Me­nen­dez, pred­se­da­va­ju­ći Se­nat­ske ko­mi­si­je za spolj­ne po­slo­ve, ka­že da je reč o do­broj „ma­sken­bal­skoj igri” uko­li­ko je ad­mi­ni­stra­ci­ja iza­bra­la put da po­stig­ne pri­vre­me­ni spo­ra­zum s Ira­nom.

Pre­ma pi­sa­nju izra­el­skih me­di­ja, de­le­ga­ci­je Va­šing­to­na i Te­he­ra­na su in­di­rekt­no, pre­ko po­sred­ni­ka u Oma­nu, pre­go­va­ra­le o mo­gu­ćoj „tram­pi” – uko­li­ko Iran ogra­ni­či obo­ga­ći­va­nje ura­ni­ju­ma na 60 od­sto, SAD bi za­uz­vrat uki­nu­le sank­ci­je ovoj ze­mlji. Ta­ko­đe, bi­lo bi do­pu­šte­no Ira­ku da pla­ti vi­še od 10 mi­li­jar­di do­la­ra, ko­li­ko du­gu­je Ira­nu za gas i stru­ju. Aran­žman bi ob­u­hva­tio i oba­ve­zu da Ju­žna Ko­re­ja Te­he­ra­nu ot­pla­ti se­dam mi­li­jar­di do­la­ra za uvoz iran­ske naf­te. Oče­ku­je se da bi raz­me­na za­tvo­re­ni­ka ta­ko­đe mo­gla da bu­de deo ovog pa­ke­ta. Iran od 2016. go­di­ne kao ta­o­ca dr­ži iran­sko-ame­rič­kog bi­zni­sme­na Si­ja­ma­ka Na­ma­zi­ja.

Ka­ko pi­še ame­rič­ki por­tal „Ak­si­os”, SAD su ja­sno sta­vi­le do zna­nja Ira­nu da će pla­ti­ti vi­so­ku ce­nu ako kre­ne s obo­ga­ći­va­njem ura­ni­ju­ma na 90 od­sto, što je ni­vo ko­ji je po­tre­ban za pro­iz­vod­nju atom­skog oruž­ja. Po­go­to­vo za­to što su Me­đu­na­rod­na agen­ci­ja za atom­sku ener­gi­ju (IAEA) i gru­pe ze­ma­lja E3 (SAD, Ve­li­ka Bri­ta­ni­ja, Fran­cu­ska i Ne­mač­ka) pre tri me­se­ca, upr­kos de­man­to­va­nju Te­he­ra­na, sa­op­šti­le da je Iran pro­iz­veo ma­nju ko­li­či­nu ura­ni­ju­ma obo­ga­će­nog go­to­vo 84 od­sto.

Po­je­di­ni di­plo­mat­ski iz­vo­ri is­ti­ču da su ova­kvi pre­go­vo­ri Va­šing­to­na s Te­he­ra­nom ku­po­vi­na vre­me­na, jer je Baj­de­no­va ad­mi­ni­stra­ci­ja shva­ti­la da ne mo­že da odr­ži obe­ća­nje ko­je je pred­sed­nik dao u kam­pa­nji – da će oži­ve­ti spo­ra­zum s Ira­nom iz ko­jeg je Do­nald Tramp iza­šao 2015. go­di­ne. Po­sti­za­njem ne­for­mal­nog do­go­vo­ra, u šta mno­gi sum­nja­ju, pi­ta­nje Ira­na bi za Be­lu ku­ću bi­lo sta­vlje­no ad ak­ta, ba­rem do pred­sed­nič­kih iz­bo­ra 2024.

U autor­skom tek­stu za ma­ga­zin „Fo­rin afers” Hen­ri Ro­me, struč­njak za Iran Va­šing­ton­skog in­sti­tu­ta za bli­sko­i­stoč­nu po­li­ti­ku, i Erik Bru­er, za­me­nik pot­pred­sed­ni­ka Ini­ci­ja­ti­ve za nu­kle­ar­nu pret­nju, po­ru­ču­ju da su pred Va­šing­to­nom tri mo­gu­ća pu­ta. Po­sti­za­nje no­vog spo­ra­zu­ma, po­ve­ća­va­nje eko­nom­skog pri­ti­ska na Te­he­ran na zah­tev Izra­e­la, ili plan „C”: po­sti­za­nje do­go­vo­ra s Ira­nom ko­ji se ne bi zvao spo­ra­zum, či­me bi se iz­be­gla de­ba­ta u Kon­gre­su.