Pečati Bačke – otisci vremena
(Фото С. Ковачевић)
Novi Sad – Stari pečati i pečatnjaci u vosku, koji su korišćeni na dokumentima slobodnih kraljevskih gradova, trgovišta i sela u Bačkoj tokom 19. veka, i sami jesu dokument vremena i svedočanstvo o društvu u kome su nastali. Mnoge od njih čuva Arhiv Vojvodine u Novom Sadu, koji je sada prvi put izneo ovaj arhivski materijal pred javnost, priredivši postavku oko 70 pečatnih otisaka sa prostora habzburškog, potom i austrougarskog carstva. Izložba nosi naziv „Pečati iz fondova Arhiva Vojvodine. Gradovi, trgovišta i sela na teritoriji Bačke u 19. veku”, a njen sadržaj, prema rečima direktora ove ustanove Nebojše Kuzmanovića, deo je istorije Srba, Nemaca, Mađara, Bunjevaca, Slovaka, Rusina i drugih naroda tog prostora i vremena.
Svaki grad, trgovište ili selo, pa čak i pustare, imali su svoje jedinstveno obeležje – grb i pečat, kako kaže autorka izložbe, arhivski savetnik Danijela Branković iz Arhiva Vojvodine. Na primer, pečat Crvenke ima grozd, što je odlika vinogradarskog kraja, a Ruski Krstur kukuruz, ječam, pšenica, što su odlike poljoprivrednog područja.
Pečati sa arhivskih dokumenata ove ustanove prikupljani su za izložbu tri meseca i sada ih ima trista. Rad na tome nije bio lak, napominje autorka, jer ne postoji posebna zbirka pečata i štambilja. Od svega prikupljenog, odabrani su eksponati koji se vizuelno najbolje mogu prikazati. „Naišla sam na paradoksalnu situaciju da posle tri meseca nijedan pečat nije bio iz Novog Sada”, kaže Brankovićeva, napominjući da je u vezi s tim pomoć stigla od Istorijskog arhiva Novog Sada.
Na otiscima dva izložena pečata Novog Sada, koja su istovetna, ali je jedan crn, a drugi crven, vide se Dunav, tri kule i golub. Takav je i danas grb glavnog grada Vojvodine, napominje autorka i dodaje da je interesantno to da se crna voštana boja koristila kada bi neki državnik preminuo i na taj način se iskazivala žalost.
Osim Novog Sada, prikazani su i pečati slobodnih kraljevskih gradova Sombora i Subotice, kao i trgovišta i sela: Vrbasa, Srbobrana, Bačke Palanke, Kule, Sente, Kanjiže, Bezdana, Apatina...
Na njima su najčešći simboli, osim slova, ljudski likovi, životinje poput jarca, lava, konja, orla, ribe... Od biljaka, zastupljeni su palmini listovi, hrast, čempres, lovorov venac, klasje žita, kukuruz, ali i mesec, sunce i baklja, kao i predmeti poput ključa, knjige, koplja, krsta...
Govoreći na otvaranju izložbe, profesor istorije dr Vladan Gavrilović ukazao je da su latinski napisi na pečatima preovladavali do 1848. godine, zatim su bili na nemačkom, mađarskom i delimično na srpskom jeziku, ponajviše u drugoj polovini 19. veka. „Zato pečate treba shvatiti, razumeti i analizirati kroz državni, a od sredine 19. veka i nacionalni identitet jedne zajednice, u kojima se ogleda kulturno-istorijski i estetski značaj”, kazao je profesor Gavrilović koji je i predsednik Upravnog odbora Arhiva Vojvodine.