Pre prevrtanja broda žene i deca ležali jedni preko drugih
(Фото / EPA–EFE / Yannis Koloseidis)
Od našeg dopisnika
Jasmina Pavlović Stamenić
Atina – Broj žrtava tragičnog brodoloma kod Peloponeza porastao je na 81, pošto su spasioci pronašli još tri tela. Na mestu gde se pretrpani čamac sa više od 700 migranata prevrnuo, nastavlja se potraga u koju su uključene fregate, helikopter i manji avioni luke Kalamata, koji zajedno krstare i nadleću oblast.
Nedelju dana posle brodoloma u kome je odmah spaseno 104 migranta, gotovo da nema nikakve šanse da je bilo ko još preživeo i, nažalost, kao juče, pronalaze se samo tela nastradalih. Spasioci su uporni u pokušaju da se pronađe i identifikuje što veći broj migranata koji se vode kao nestali.
Slika šta se tačno desilo se sastavlja na osnovu svedočenja preživelih. Izvesno je da je među nestalima najviše Pakistanaca, oko 400. Vlada Pakistana je pokrenula istragu na najvišem nivou i već do sada je uhapšeno 15 trgovaca ljudima koji su od nesrećnih ljudi, kako tamošnje vlasti saopštavaju, uzimali i po 10 hiljada dolara da bi ih prevezli u Evropu. Oficir policije Rijaza Mugala, kako prenose grčki mediji, tvrdi da je reč o velikom lancu trgovaca ljudima iz Libije, Pakistana i Grčke za kojima je pokrenuta potraga, a sedište im je uglavnom na libijskoj teritoriji. U prvim izveštajima pakistanske policije, koje prenose ovdašnji mediji, tvrdi se da je na brodu bilo, možda, i 800 ljudi. Nestale su čitave porodice, kako kaže Mugala, najveći broj iz regiona Kotli u himalajskoj oblasti Kašmira iz koje ljudi godinama beže u Evropu.
Pred sudom u Grčkoj je u toku postupak protiv devetorice trgovaca ljudima koji su i sami bili na brodu, ali oni negiraju bilo kakvu povezanost sa kriminalnim aktivnostima. Međutim, na njih su ukazali preživeli migranti koji tvrde da je čamac dva dana pre tragedije imao tehničke probleme, sporo plovio... Opisuju užasne, nehumane uslove putovanja tokom kojeg niko od njih nije imao pojas za spasavanje iako su gotovo svi neplivači... Više dana nisu dobijali hranu i vodu, bili su zbijeni da nisu mogli da se pomere niti ustanu. Pričaju da su bili podeljeni u tri grupe, jedan deo Sirijci, Pakistanci i Egipćani na palubi, ostali, s obzirom na to da je reč o ribarskom čamcu, u odeljku sa frižiderima za ulov. Po uskim hodnicima, žene i deca su ležali jedni preko drugih, nije bilo mesta ni za malu torbu. Opisuju da je kada su prišli trgovački brodovi, sa tankera pokušano da im se dobace flaše sa vodom. Tada je počeo stampedo, čamac sa migrantima se nagnuo, ali i ispravio jer je, navodno, motor tada još radio.
Mnogo je detalja ipak nejasno. Očevici tvrde da je grčka obalska straža pokušavala da im dobaci konopac i šlepuje ih, da se u prvom pokušaju čvor odvezao, da su kasnije ponovo prišli i povukli čamac, što je izazvalo velike talase. Posle toga je, bar prema njihovim izjavama, nejasno šta se tačno dešavalo i to je ono što će morati da ustanovi istraga iako grčka priobalna straža tvrdi da je postupala po propisima.
Svi preživeli tvrde da su želeli u Italiju, ne u Grčku. Naime, iz Italije je za 500 evra i bez posredovanja trgovaca ljudima moguće stići do Norveške, dok je za to putovanje preko lanca grčkih krijumčara moguće samo uz 4.000 evra. Uz to, kažu preživeli, procedura za regulisanje azila u Grčkoj je teža, duža i komplikovanija.
Sve ovo o čemu piše ovdašnja domaća i strana štampa koja je grčku priobalnu stražu optužila da nije adekvatno reagovala jer je, kao su tvrdili, brod sedam sati stajao u mestu, zvanično je demantovano. Međutim, sve to je bio dovoljan povod opoziciji da nekoliko dana pred izbore, koji se održavaju za četiri dana, u nedelju Kirijakosa Micotakisa i Novu demokratiju optuže „za smrt migranata koje dave u moru”, dok se Aleksis Cipras, vođa Sirize, zalaže „za politiku otvorenih granica, bez metalnih ograda na Evrosu i patrola na moru”.
Međutim, poslednja tragedija koja se smatra najvećom u Sredozemlju, gde inače svake godine gine najmanje 2.000 migranata, još jednom ukazuje na potrebu kolektivne evropske akcije za sprečavanje nelegalne migracije i pravilnu raspodelu tereta migrantske krize, koja je sada pala na nekoliko evropskih država. U zemljama gde je njihov najveći pritisak to može da stvori ozbiljne političke i socijalne probleme zbog jačanja ekstremne desnice i fašističkih partija.