Rudari bitkoina u riziku od krivičnog gonjenja za ekocid

Aleksandra Petrović

26. 06. 2023. 18:00

(Pixabay)

Rudarenje kriptovaluta moglo bi postati oblik međunarodnog krivičnog dela protiv životne sredine. Na prvi pogled se možda ne vidi veza između ovog unosnog „posla” u virtuelnom svetu i štete koju pravi u stvarnom svetu koji nas svuda okružuje, a to su vazduh, voda i zemlja.

Krivičari kažu da rudarenje kriptovaluta troši izuzetno mnogo električne energije. Više puta smo mogli da čujemo vesti o zapleni opreme za rudarenje, koja troši struju kao jedno manje mesto od više stotina kuća. Na naučnoj konferenciji Udruženja za međunarodno krivično pravo, održanoj prošlog vikenda na Paliću, iznet je podatak da je potrošnja struje na rudarenje kriptovaluta u SAD jednaka ukupnoj potrošnji za osvetljavanje svih domova u ovoj državi.

– Rudarenje kriptovaluta poput bitkoina troši značajnu količinu struje jer podrazumeva sprovođenje tehnički zahtevnog procesa – kalkulacije koja za svoj krajnji cilj ima obradu finansijskih transakcija bez posrednika. Primarno gorivo za svaki od ovih proračuna je električna energija – rekao je dr Dragan Dakić, docent Pravnog fakulteta u Kragujevcu.

Proces rudarenja novih blokova u „blokčejn” tehnologiji, kako je objasnio, povećava se srazmerno povećanju broja rudara. Zato se predlaže uvođenje licenci za trgovinu kriptovalutama i nametanje ekološkog poreza. Prelazak na efikasnije metode rudarenja, kao što je korišćenje obnovljivih izvora energije, bilo bi takođe rešenje za ekološke probleme koje prouzrokuje potraga za kriptovalutama.

– U porastu je i elektronski otpad koji nastaje kada se odbaci električna ili elektronska oprema potrošena u procesu rudarenja. Ovaj e-otpad može da izazove zagađenje zemljišta toksičnim hemikalijama i ispiranjem teških metala, kao i zagađenje vazduha i vode usled nepravilne reciklaže. Stručnjaci ističu da će e-otpad na globalnom nivou rasti za sto odsto do 2050. godine, a da će rudarenje još više povećati ovaj procenat – naveo je dr Dakić.

Rudarenje kriptovaluta krivičari su do sada dovodili u vezu sa pranjem novca, finansiranjem terorizma, korupcijom, utajom poreza i drugim finansijskim zločinima, a sada se razmatra mogućnost da ono bude jedan od oblika novog međunarodnog krivičnog dela – ekocida.

– Reč je o procesu verifikacije transakcija na „blokčejn” mreži, rešavanjem složenih matematičkih jednačina pomoću računarskog hardvera, koji dovodi do sticanja određene količine kriptovalute. Tom prilikom se troše velike količine energije, što čini direktnu vezu između kriptovaluta i ekološkog prava, kao i međunarodnog krivičnog prava – objasnio je dr Dakić.

Zločin ekocida uključuje aktivnosti koje nanose značajnu štetu životnoj sredini, posebno kada je reč o klimatskim i energetskim krizama koje ugrožavaju živote ljudi. Inkriminisanjem ekocida u međunarodnom krivičnom pravu, kao i u nacionalnim zakonodavstvima, postalo bi moguće da se i pojedinci i pravna lica pozovu na odgovornost za radnje koje ugrožavaju životnu sredinu.

Pojam ekocida još nije precizno određen, a u njegovoj definiciji, kao jedan od oblika izvršenja, moglo bi se naći i rudarenje kriptovaluta. Međutim, postavlja se pitanje namere kriptorudara da izvrše ekocid, a postoje i problemi dokazivanja i identifikacije osumnjičenih, budući da oni svoje transakcije uglavnom obavljaju anonimno ili pod pseudonimom.

– Pojava kriptovaluta je donela duboku transformaciju u svetu finansija i digitalnih transakcija. Profitabilnost kriptovaluta je omogućila njihovo širenje i prikupljanje značajnih investicija, uprkos mnogim nerešenim pravnim pitanjima. Grčka reč „kripto” znači „skriveno”. Dakle, reč je o nematerijalnoj – digitalnoj valuti koja je skrivena putem šifriranja ili kodiranja, a promet se odvija samo u digitalnom okruženju. Njihova emisija je ograničena, što znači da je maksimalna ponuda unapred određena. Decentralizovanost kriptovaluta pogoduje kriminalnim aktivnostima. Centralne banke i druge finansijske institucije nemaju kontrolu nad kriptovalutama – ukazao je dr Dragan Dakić.

Evropski parlament je u aprilu ove godine usvojio Uredbu o tržištima kriptoaktive, koja reguliše i pitanja sprečavanja pranja novca i zaštitu korisnika, potrošača i investitora, ali ima i odredbe koje se odnose na zaštitu životne sredine.

Kina je svojevremeno bila jedan od najvećih rudnika kriptovaluta, ali je 2017. godine uvela zabranu njihove emisije. U Brazilu je regulisano pitanje oporezivanja kriptovaluta, uz obavezu da se ukine pseudonimnost u kriptoposlovanju.

U Rusiji kriptovalute nisu bile priznate kao sredstvo plaćanja, ali je Arbitražni sud u Moskvi 2018. godine prihvatio da se uključe u stečajnu masu kao deo imovine stečajnog dužnika. Tek 2020. godine Rusija je zakonom postavila okvire za promet kriptovaluta, koji mora da bude usklađen sa standardima borbe protiv pranja novca i zaštite potrošača, što podrazumeva otkrivanje identiteta korisnika. Dr Dakić kaže da najbolji pravni okvir za postupanje sa kriptovalutama ima Belorusija, dok je u SAD zakonska regulativa prepuštena federalnim državama.