Kako će Republika Srpska odgovoriti Šmitu

Mladen Kremenović

04. 07. 2023. 18:00

Седиште Уставног суда Босне и Херцеговине (Фото М. Кременовић)

Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka – „Za sve što se bude dešavalo u narednim danima i mesecima u BiH odgovornost ne treba tražiti u Republici Srpskoj, pa ni u Federaciji BiH. Eto par ambasada u Sarajevu i onog koji okolo hoda i lažno se predstavlja, pa neka objašnjavaju šta se događa”, izjavio je predsednik Republike Srpske Milorad Dodik, prenosi RTRS. On je pre toga najavio da će zakoni koje je donela Skupština RS u vezi s neobjavljivanjem odluka visokog predstavnika, kao i zakon o nesprovođenju odluka Ustavnog suda, biti potpisani i stupiti na snagu.

Naime, ova dva zakona doneta su u znak nezadovoljstva delovanjem tog suda, ali ih je (ne)imenovani supervizor Kristijan Šmit krajem minule sedmice poništio. Kao vid najavljenih ozbiljnih mera povodom koraka Srpske, Šmit je poništivši ova dva zakona dodatno proširio već postojeće odredbe Krivičnog zakona BiH koje se odnose na podrivanje ustavnog poretka. Intervencija u zakonodavstvo zemlje koja je kandidat za članstvo u EU naišla je na oduševljenje u Sarajevu, a iza njegove odluke stala je i ambasada SAD u BiH. Portal „Buka” kontaktirao je pravnike, od kojih su neki procenili da je teško očekivati da se sudije u Srpskoj ponašaju kao da zakoni Skupštine RS nisu ukinuti od Šmita, jer, kako navode, neće biti spremni da rizikuju zaposlenje. Šmit je naime, nametnuo izmene Krivičnog zakona u kojima je propisao kazne za nesprovođenje supervizorovih odluka kao i odluka Ustavnog suda. Neke do kazni za službena lica na svim nivoima vlasti jesu i prestanak zaposlenja, kao i zabrana obavljanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem javnom organu.

Ministar za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS Željko Budimir rekao je da Šmit nije slučajno menjao Krivični zakon, i to nakon što je Ustavni sud izmenio pravila da bi odluke mogli da donose bez sudija iz Srpske, što je izazvalo reakciju Skupštine RS.

On je novinarima u Banjaluci naveo da su akademska zajednica u Srpskoj i istaknuti stručnjaci konstatovali da izbacivanje konstitutivnosti jednog naroda, u zemlji koja je multietnička, može da bude ozbiljan izvor nestabilnosti i ocenio da su poslednje odluke Šmita udar na Srpsku, ustavnopravni poredak i političko-pravni sistem BiH.

Milorad Dodik istakao je da će uprkos proširenju odredbi Krivičnog zakona – što je čin za koji veruje da mu je cilj isključivo njegovo procesuiranje – potpisati ukaze o proglašenju ova dva zakona. U isto vreme najavio je da će na dnevni red u Skupštini RS doći zakoni kojima će se na teritoriji Srpske suspendovati ingerencije Suda i Tužilaštva BiH, kao i policijske agencije Sipa. Srpska ne negira Ustavni sud, a cilj je, pojasnio je Dodik, da se u skladu s obavezom iz Dejtonskog sporazuma donese zakon o tom sudu, „čime bi toj instituciji vratili autoritet”. Ulogu NATO-a vidi u tome da obezbedi mir i, eventualno, izađe na međuentitetsku liniju razgraničenja u slučaju politički uzavrele situacije.

Srpski član i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović izjavila je da Ustavni sud treba da se reformiše, da odu strane sudije i da ih zamene domaće – čije odluke niko neće osporavati i koji će donositi odluke na osnovu Ustava, a ne izvrtati Ustav. Ona veruje da se izbegava ispunjavanje 14 briselskih prioriteta – od kojih se jedna tačna odnosi na reformu Ustavnog suda BiH – jer Sarajevo i međunarodni faktor žele da i dalje koriste taj sud i OHR kao političke instrumente u oduzimanju nadležnosti i pravljenju neustavnog ambijenta.

„Jasno je čime raspolažemo, ali to ne umanjuje kapacitet Srpske da se i dalje svojim pravno-političkim sredstvima bori za poziciju, za svoj status. Politika je takva, moramo nekada da ogolimo s kim imamo posla. Sad smo ih sve ogolili”, kaže ona.

Predsednik Skupštine RS Nenad Stevandić izjavio je da su za krizu u BiH odgovorne strane sudije u Ustavnom sudu i takozvani visoki predstavnik, koji „deluju protiv dejtonskih principa i nameću silu” zanemarujući koncept konsenzusa tri naroda i dva entiteta.