Oprostiti znači osloboditi se

Dubravka Lakić

07. 07. 2023. 20:00

Емили Брисавоан у Карловим Варима (Фотографије: 57. КВИФФ)

Karlove Vari - Otkako mi se rodio sin, imala sam noćne more o svojoj majci, kaže francuska autorka Emili Brisavoan čiji hibridni dokumentarni film „Zadržati mamu” uvlači publiku u neobični univerzum njene porodice.

Veoma zanimljivo koncipiran, tematski snažan, stilski inventivan film Brisavoanove takmiči se u programu „Proksima” i pruža veliku radost gledanja. Autorka usmerava svoj uznemireni istraživački pogled na fascinantan i destruktivni porodični element – na ženu po imenu Mod, pank mamu koja je svojoj kćerki podarila život da bi od toga posle bežala. Reč je o autorkinoj majci, šarmantnoj i pomalo luckastoj, spontanoj feministkinji, lošoj mami ali zavodljivoj i brižnoj baki. Pred gledaocima se otvara očaravajuća intimna odiseja kroz same dubine duše, snažan krik filmske rediteljke koja traži tragove suzdržanih emocija i pokušava da razume misteriju svog univerzuma.

Njena filmska junakinja je i fascinantna i remetilačka pojava, ali joj Brisavoanova prilazi otvoreno, sa puno poštovanja i nežnosti, iako to Mod zapravo i nije zaslužila jer je svoje dvoje dece napustila ostavljajući ih sa ocem, otišla u Pariz po svoju slobodu, dobila još dvoje dece, nesvesna emotivne pustoši što ju je stalno za sobom ostavljala. Emili, podstaknuta rođenjem sopstvenog deteta, samoj sebi je postavljala pitanja: kako svom detetu da pružiš ljubav koja ti je samoj bila uskraćena, kako negovati svoje unutrašnje dete kada si prošla kroz traumu iz detinjstva? Kroz ovaj film u kojem je uskočila u intimnu odiseju i krenula na međugalaktičko putovanje kroz zajedničku psihu (sopstvenu, majčinu i bratovljevu), Emili Brisavoan je, kako kaže u susretu za „Politiku”, uspela da „pronađe način svog ozdravljenja i isceljenja“.

– Shvatila sam da pisanje priče u vord dokumentu nije za mene, bilo bi  previše teoretski. Moram da prođem kroz živu materiju da bih stvorila film. Da snimam, da budem fizički i emocionalno dirnuta onim što snimam. Moram da dozvolim da se stvari dese i da se otkriju. Moram da budem iznenađena i u sudaru sa realnošću – kaže autorka objašnjavajući svoj stvaralački postupak.

– Umesto da pišem teoretski o svojoj majci, zgrabila sam kameru i počela da je snimam. Upravo sam bila dobila bebu i moja majka je bila veoma prisutna u mom životu u to vreme. Zbog naše istorije i njene ličnosti, moja majka je zaista bila najfascinantnija osoba u mom životu. Ona je pravi filmski lik: harizmatična, ekscentrična i smešna. Ona zna kako da se inscenira na urođen način i priča neverovatne priče sa tom svojom jedinstvenom drskošću. Pošto nisam odrasla s njom, mislila sam da će nas ovaj projekat zbližiti, da će to biti nešto jako što možemo da podelimo. Imala je težak život i želela sam da je na neki način osvetlim tako što ću joj pokloniti ovaj film – objašnjava Brisavoanova otkrivajući za „Politiku” i sledeće:

– U procesu stvaranja filma pronašla sam i svoje dnevnike iz detinjstva koji su na videlo izneli sve ono u vezi s mojom majkom u prošlosti što sam odavno gurnula pod tepih. Ponovno čitanje izazvalo je bes i bol koji nikada nisam mogla da izrazim i koji sam potiskivala. Otkrila sam da je ova devojčica koja se izražavala pišući mnogo inteligentnija i autentičnija od odrasle osobe kakva sam postala. Zato sam odlučila da ispričam priču o tome kako se prošlost, kada je potisnuta, uliva u sadašnjost.

Iz filma „Zadržati mamu”

Strukturirajući narativ koristila je i dijalog starih porodičnih kućnih videa, odlomke iz televizijskih emisija o kosmosu kako bi vizuelno materijalizovala emocije koje su kroz nju prolazile, „Jutjub” isečke, snimke sa svog „Skajpa” i „Ajfona”, fotografije i tekstualne poruke, sa realnim, upravo snimljenim materijalom. Na ovaj način stvorila je višedimenzionalni obrazac viđenja ljudske svesti koja se neprestano kreće između prošlosti i sadašnjosti, stvarnog i mentalnog, svesnog i nesvesnog. Impresivno. I uz fine doze neophodnog humora.

Na pitanje o poruci filma da oprostiti znači osloboditi se i da li je filmom oslobodila i brata i sebe, Emili Brisavoan je odgovorila:

– Opraštanje je složeno pitanje koje sam pokušala da istražim. Često mislimo da dobijanjem oproštaja od osobe koja nas je uvredila možemo da se oslobodimo. Nažalost, oproštaj ne dolazi uvek. Dakle, film postavlja pitanje šta da radimo sa štetom koju smo pretrpeli. Filozofkinja Simon Vejl kaže da je zao čin prenošenje na drugu osobu degradacije koju nosimo u sebi. Dakle, rešenje je da se pozabavimo našim sopstvenim ranama. Prestanite da ih poričete, konačno ih pogledajte, iscelite ih, transformišite ih. Morate preuzeti odgovornost da sami sebe popravite.

Autorka još kaže da je njen brat prestao da ima napade anksioznosti (uzrok: traume iz detinjstva) otkako je počeo da radi sa terapeutom, a da je ona sama napravila film kao umetnički objekat distanciranja i deljenja.

– Bilo mi je teško da shvatim da u ovom filmu neće biti srećnog kraja, da prihvatim složenost stvarnosti, njenu frustraciju, njenu nepopravljivost. I da oplakujem gubitak svojih iluzija. Ali, na kraju, mislim da je to najoslobađajuća stvar koju sam uradila u životu. I ono što me je takođe duboko oslobodilo jeste to da sam mogla da postavim sistem produkcije i režije koji mi daje ogromnu kreativnu slobodu – rekla je za „Politiku” Emili Brisavoan.

Producentkinja Snežana van Hauvenlingen u Karlovim Varima (Foto: D. Lakić)

Predstavljena „Majka Mara” Mirjane Karanović

Karlove Vari -– U okviru industrijskog dela festivala, u programu „Istočna obećanja” predstavljen je projekat „Majka Mara”, drugi igrani film u režiji naše glumice i rediteljke Mirjane Karanović, koji je u Karlovim Varima predstavljala producentkinja Snežana van Hauvelingen, inače i producent „Dobre žene”, rediteljskog prvenca Karanovićeve.

To je priča o ženi koja iznenada gubi sina jedinca i kroz vezu sa mlađim muškarcem pokušava da se suoči sa gubitkom i pronađe način da nastavi dalje. Ovaj projekat je koprodukcija Srbije, Švajcarske, Luksemburga, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

 U okviru „Istočnih obećanja” pred evropskim producentima predstavljeno je 10 projekata iz zemalja centralne i istočne Evrope, Balkana, bivšeg Sovjetskog Saveza, sa Bliskog istoka i iz severne Afrike, a reč je o filmovima koji su već snimljeni i nalaze se u fazi završne obrade, te se u narednih godinu dana očekuju njihove festivalske i bioskopske premijere.