U EU i dalje stiže sibirski gas
ЛНГ танкер на терминалу у Шпанији (EPA-ETE/A.A.
Ima nečeg naizgled „politički neposlušnog” u redovima energetskih snabdevača Španije. Naime, uprkos preporuci vlade u Madridu sredinom marta da „intenziviraju diverzifikaciju izvora snabdevanja tečnim gasom (LNG) i liše se onog iz Rusije”, španski uvoz prirodnog gasa iz Sibira više je nego udvostručen u maju (121,8 odsto) u odnosu na isti mesec lane, preneo je juče portal „Ojlprajs”. Drugim rečima, od izbijanja rusko-ukrajinskog sukoba do danas, vodeći snabdevači Španije gasom postali su Alžir (28,4 odsto), Rusija (27,9 odsto) i Nigerija (19,6 odsto).
U međuvremenu, paleta energetskih sankcija EU protiv Rusije ni do danas ne obuhvata uvoz sibirskog LNG. Kako se to Briselu moglo desiti, posebno je pitanje. EU je ipak lane sebi oročila da će se do 2027. u potpunosti lišiti oslonca na bilo koju vrstu ruskih energenata.
U međuvremenu, na evropskom Mediteranu, i Italija je od maja počela da pazari LNG iz Rusije, navodi „Blumberg”. Samo što je paleta snabdevača Italije LNG danas daleko indikativnija za nove nelagodne teme s kojima se već ovog leta suočava energetska arena EU. Naime, u prvom kvartalu ove godine glavnina uvoza LNG na Apeninsko poluostrvo bila je poreklom iz SAD (39 odsto), Katara (28 odsto), i dalje iz Alžira, Španije, Nigerije, Egipta, Rusije (tri odsto direktnim dopremanjem), Ekvatorijalne Gvineje i Mozambika.
S jedne strane, to bi moglo da znači da je donedavna ogromna zavisnost EU od sibirskog gasa stvar prošlosti. Na prvi pogled, na to ukazuje i nedavni nalaz norveškog portala „Montel” iz Osla, koji se bavi oblašću energetike. „Snabdevanje Evrope ruskim gasovodima i LNG opalo je u prvoj polovini 2023. za gotovo 60 odsto u odnosu na isti period prošle godine”, navodi ovaj izvor. Ali, u tom zvučnom zbirnom procentu, pad dopremanja ruskog LNG iznosi „više nego skromnih tri odsto”, izvestio je „Montel”. Koliko će pojedine članice EU kupovati ruskog LNG do „crvene linije” 2027. prilično je neizvesno.
Između ostalog i zbog činjenice da je EU odlukom da se „skine sa ruskog gasa” sebe bacila u arenu brojnih rivala na globalnom tržištu LNG, od Azije do Afrike i Latinske Amerike, koji različito tumače njene političke motive za ovaj iskorak. „Evropska potražnja za tečnim prirodnim gasom (LNG) zbog samonametnutog odricanja od ruskog energenta povećala je globalne cene LNG i proširila energetski jaz između bogatijih i regiona s nižim prihodima. Ta energetska proždrljivost primorava Jug da se vrati uglju, poništavajući korake ka zelenoj tranziciji”, ocenjuje „Rio tajms” iz Rio de Žaneira.
Za to vreme, bogate zemlje Azije, veliki potrošači prirodnog i tečnog gasa, predvođene Kinom, Japanom i Južnom Korejom, ne haju preterano za energetsku utakmicu, u koju se od ove godine ubacuje i EU. „Energetska tražnja Istočne Azije je ključni faktor koji će odlučivati o tome koliko će snabdevanja LNG ove zime biti dostupno Evropi”, procenjuje britanski „Petroleum ekonomist”.
Pogled preko ove zime, na kraj sledeće godine, već izaziva studen u pojedinim članicama EU, posebno nakon najnovijih ocena nadležnih u Rusiji i Ukrajini. Šef „Gasproma” Aleksej Miler upozorio je prošle sedmice da će ta kompanija prestati s izvozom gasa preko Ukrajine ka Evropi (postojeći ugovor ističe krajem 2024), ukoliko Kijev ne prestane s plenidbom ruske imovine radi nadoknade štete zbog gubitka pristupa energetskoj infrastrukturi na Krimu. „Ako ’Naftogaz’ nastavi s takvom nepravednom akcijom ne može se isključiti da bi Rusija mogla da uvede sankcije. U tom slučaju, bilo kakvi odnosi između ruskih kompanija i ’Naftogaza’ postaju nemogući”, upozorio je Miler.
Kijev je ove sedmice odmah reagovao.
„Sva je prilika da Ukrajina neće obnoviti sporazum o tranzitu, koji omogućava ruskom ’Gaspromu’ da izvozi prirodni gas u EU koristeći gasovode koji su u Ukrajini. Verujem da na zimu 2024. Evropi uopšte neće biti potreban ruski gas”, ocenio je za „Politiko” ukrajinski ministar energetike German Galuščenko.
Austrija, jedna od država na liniji snabdevanja ruskim gasom preko Ukrajine, već je na nogama povodom ovog nadgornjavanja.
„Dotok ruskog gasa cevovodima kroz Ukrajinu mogao bi da prestane u svakom trenutku, jer oni prolaze terenom koji je postao ratna zona. Trgovci energentima ne treba olako da veruju da će taj pravac snabdevanja gasom, kako stvari sada stoje, trajati unedogled.” Tim rečima je Leonore Gevesler, austrijska ministarka energetike, upozorila prošle sedmice snabdevače energentima da udvostruče napore za diverzifikaciju izvora snabdevanja gasom, preneo je „Blumberg”.
Grozničava potraga snabdevača energentima Austrije, ali i Španije, za novim neruskim izvorima nasušnih energenata postaje, izgleda, trajni politički imperativ, čija će se cena u bliskoj budućnosti tek utvrđivati. I to ne samo na svetskom tržištu, već i u globalnoj političkoj areni.