Sećanje na Enu Begović

Dubravka Lakić

17. 07. 2023. 13:45

Једна од изложених фотографија у Српском културном центру у Истри (Фото лична архива аутора изложбе)

Tradicionalno pred svaki zvanični početak filmskog festivala u Puli, prvo se upale svetla u Galeriji Srpskog kulturnog centra u Istri, u Maksimijanovoj ulici, zbog svečanog otvaranja kakve izložbe vezane za značajne filmske ličnosti i njihova dela. Za 70. rođendan festivala u Puli, koji je u istoriji i sećanjima ostao zapamćen kao najznačajnija manifestacija jugoslovenske kinematografije, u SKUC-u je sinoć otvorena izložba fotografija „Sećanje na Enu” srpskog reditelja Slobodana Slobe Ivetića.

Četrdeset crno-belih fotografija koje simbolizuju 40 godina kratkog života blistave hrvatske i jugoslovenske glumice Ene Begović, kako kaže autor izložbe, nastale su u leto 1980. godine na Šolti za vreme snimanja filma „Pad Italije” Lordana Zafranovića. Sloba Ivetić je tada kao student režije i kamere, iz Pariza doputovao u Maslinicu, gde se film snimao, da bi bio volonter u filmskoj ekipi (napravio je tada oko 1.500 fotografija o svemu što se dešavalo ispred i iza kamere), a Eni Begović, koja je tokom snimanja proslavila svoj dvadeseti rođendan, bila je to prva glavna uloga koja ju je i proslavila. „Ove fotografije su svedočanstvo samog početka njene buduće blistave karijere koju će sudbina tragično prekinuti”, kaže Ivetić o Eni koja je svojom glumačkom pojavom obeležila poslednje dve decenije dvadesetog veka na jugoslovenskom prostoru, na kojem su nastali filmovi „Pad Italije”, „Piknik u Topoli”, „Idemo dalje”, „Hoću živjeti”, „Balkan ekspres 2”, „Kraljeva završnica”, „Glembajevi”, „Čaruga”, u kojima je igrala.

„Ena je bila jedno od najlepših lica koje se pojavilo na jugoslovenskom filmu. Pored lepog lica, božanske figure i erotičnog glasa imala je i glumački talenat”, piše za katalog izložbe novosadski reditelj Goran Vukčević, beležeći i Enin datum rođenja, 8. jul 1960. godine (rođena u Splitu a odrasla u Trpnju na poluostrvu Pelješac) i datum njene tragične smrti, 15. avgust 2000. godine (nastradala je u saobraćajnoj nesreći). Njena lepota i posebnost ovekovečene su na Ivetićevim fotografijama za koje reditelj filma „Pad Italije” Lordan Zafranović kaže da su „pune te beskrajne ljubavi za ljude koje je fotografisao ili dokumentarno snimao” i da je „ljubav uhvaćena u trenucima sreće ili slatkih nevolja” i da je sve to „pozitivan angažman jednog iskrenog oka”.

Svoj prilog sećanjima na Enu Begović dao je i reditelj Zdravko Šotra koji kaže: „ Kad sam je 1982. pozvao u Beograd da bude partnerka Draganu Nikoliću u filmu ’Idemo dalje’, bile su joj dvadeset dve godine, u Lordanovom ’Padu Italije’, već beše stekla ime, a svojim šarmom i nepatvorenom lepotom, već je postala seks-simbol tog vremena. Rekoh joj, kako bi nekad moj otac Đorđo znao uzjahati konja, da bi zbog trgovine odjahao u Trpanj na Pelješcu, kod nekog Jakova – Jake Begovića. Eni smesta pođoše suze. ’Pa to je moj nono, moj djed Jako...!’ To nas je dodatno zbližilo, pa sam njene dalje uspehe na filmu i na sceni HNK živo pratio...”

O fotografskom daru Slobodana Ivetića dramski pisac i akademik Dušan Kovačević kaže sledeće: „Diskretno, skoro nevidljivo, neprimetno, uvek sa osmehom, Sloba je slikao glumce, reditelje, filmske objekte... Iz svog, prijateljskog i ljudskog oka. Mnoge od tih njegovih fotografija su (danas) dragocena zaostavština istorije srpsko-jugoslovensko-evropskog filma, nezaobilazno svedočanstvo „sedme umetnosti”. Ako bih imao bilo kakvu primedbu na rad gospodina Ivetića, onda bi to bila samo jedna, jedina: šteta je što ovaj svoj hobi i neosporni, urođeni dar za ’celuloidno slikarstvo’ nije koristio više – neskromnije.”

Izložba fotografija „Sećanje na Enu” Slobodana Slobe Ivetića u galeriji Srpskog kulturnog centra u Istri biće otvorena za posetioce tokom svih pulskih festivalskih dana. A 70. Pulski festival, svečano počinje večeras. Na istom mestu – u velelepnoj Areni, u tom najlepšem gledalištu na svetu, pod otvorenim nebom.