Žiteljima nelegalnih objekata struja i voda, a ne ozakonjenje

Mirjana Čekerevac

25. 07. 2023. 20:15

(Фото А. Васиљевић)

Iz­me­na­ma Za­ko­na o oza­ko­nje­nju sa­mo se omo­gu­ća­va lju­di­ma ko­ji ži­ve u ne­le­gal­nim objek­ti­ma, a ne­ma­ju stru­ju i vo­du, da se pri­vre­me­no pri­klju­če, ovo je hu­ma­ni­tar­na me­ra, ko­ja ne­ma ni­ka­kve ve­ze sa oza­ko­nje­njem objek­ta, re­kao je ju­če re­sor­ni mi­ni­star Go­ran Ve­sić od­go­va­ra­ju­ći na pri­med­be opo­zi­ci­o­na­ra u Skup­šti­ni Sr­bi­je. Opo­zi­ci­ja je tvr­di­la da će za­kon po­mo­ći ne­sa­ve­snim in­ve­sti­to­ri­ma, a mi­ni­star i po­sla­ni­ci vla­da­ju­će ko­a­li­ci­je su is­ti­ca­li da in­ve­sti­to­ri ni­su ob­u­hva­će­ni, što je, ra­di si­gur­no­sti, po­tvr­đe­no i pri­hva­ta­njem amand­ma­na Đor­đa Ko­mlen­skog (PS).

Obra­zla­žu­ći svoj amand­man, ko­ji se pred­la­že da se ne pri­hva­ti iz­me­na za­ko­na, Ana Oreg (PE) go­vo­ri­la je, iz­me­đu osta­log, o grad­nji „ne­bo­de­ra u cen­tri­ma gra­do­va, što ne­će­te vi­de­ti u Šved­skoj, na pri­mer” i o „od­su­stvu bi­lo ka­kvog pla­na u No­vom Sa­du”. U pri­log ne­u­sva­ja­nju pred­lo­že­nog re­še­nja go­vo­ri­la je i Ma­ri­na Li­po­vac Ta­na­sko­vić (NS), ko­ja je op­tu­ži­la vlast za ne­le­gal­nu grad­nju. Ni­ko­la Ne­šić (M–Z) tra­žio je da se pre do­no­še­nja ovog re­še­nja na­pra­vi ana­li­za o op­te­re­će­nju elek­tro­e­ner­get­skih in­sta­la­ci­ja, s tim se slo­žio i Ro­bert Ko­zma (ZLK), ali je iz­ra­zio i sum­nju da se ovaj za­kon me­nja „ka­ko bi se za­ba­šu­ri­le iz­me­ne Za­ko­na o pla­ni­ra­nju i iz­grad­nji ko­ji­ma se in­ve­sti­to­ri­ma po­kla­nja po­ten­ci­jal­nih de­set mi­li­o­na evra bes­plat­nom kon­ver­zi­jom”. Dve­ri, ka­ko je re­kla Rad­mi­la Va­sić, po­dr­ža­va­ju iz­me­ne jer „lju­di tre­ba ima­ju stru­ju i vo­du”, ali je iz­ra­zi­la bo­ja­zan da se uz njih „ne pro­vu­ku i in­ve­sti­to­ri ko­ji su ne­le­gal­no gra­di­li za pro­da­ju”.

Amand­man Đor­đa Ko­mlen­skog (PS), ko­jim se pre­ci­zi­ra da se iz­me­ne za­ko­na od­no­se na po­ro­dič­no-stam­be­ne objek­te u ko­ji­ma ži­ve po­ro­di­ce ko­je to tre­ba i da do­ka­žu, vla­da je pri­hva­ti­la. Ko­mlen­ski je ka­zao da se amand­ma­nom „sa­mo po­tvr­đu­je na­me­ra vla­de da se ov­de ra­di is­klju­či­vo o pri­klju­če­nju stam­be­nih po­ro­dič­nih obje­ka­ta ko­je su gra­đa­ni sti­ca­li grad­njom ili ku­po­vi­nom da bi re­ši­li svo­je stam­be­no pi­ta­nje”.

Od­go­va­ra­ju­ći na pri­med­be opo­zi­ci­je mi­ni­star Ve­sić je re­kao da je ste­kao uti­sak da su svi po­sla­ni­ci za usva­ja­nje ovog za­ko­na „jer svi že­le da re­ši­mo pro­blem lju­di­ma ko­ji ži­ve u objek­ti­ma bez stru­je i vo­de, je­di­no što ne že­le svi da gla­sa­ju za za­kon”. Do­dao je: „Oni će gla­sa­ti pro­tiv, on­da će pri­ča­ti lju­di­ma da su baš oni hte­li da se pro­blem re­ši, ali su mo­ra­li da gla­sa­ju pro­tiv jer ni­šta dru­go ni­su mo­gli da ura­de, a pro­blem, osim iz­me­nom za­ko­na, ne mo­že da se re­ši. Mo­ram da ka­žem da je to baš, baš li­ce­mer­no.”

Ve­sić je re­kao: „Ne mi­slim da je po­šte­no da pri­ča­te lju­di­ma da ste za to da se re­ši pro­blem, a on­da pri­ča­te pro­tiv za­ko­na. Ni­ka­kvi po­slov­ni objek­ti. To je od­go­vor i na pi­ta­nje po­sla­ni­ka (Ma­ri­ja­na) Ri­sti­če­vi­ća, ko­ji je pi­tao da li će bi­ti pri­klju­čen SBB. Ne­će ni­ko ko je prav­no li­ce. Ov­de je reč o fi­zič­kim li­ci­ma ko­ji ži­ve sa svo­jim po­ro­di­ca­ma u tim objek­ti­ma. Ni­ko ne­će bi­ti oza­ko­njen na osno­vu ovog za­ko­na, to je pri­vre­me­na me­ra ko­ja pro­is­ti­če iz od­lu­ka su­da u Stra­zbu­ru da su stru­ja, vo­da i ka­na­li­za­ci­ja osnov­na ljud­ska pra­va i ovo ne­ma ve­ze sa oza­ko­nje­njem.”

Ras­pra­vu je obe­le­ži­la vr­lo oštra po­le­mi­ka iz­me­đu Sr­đa­na Mi­li­vo­je­vi­ća (DS) i Ma­ri­ne Ra­guš (SNS). Mi­li­vo­je­vić je ka­zao da „vlast po­ku­ša­va da ob­ma­ne gra­đa­ne da je opo­zi­ci­ja na­vod­no pro­tiv ovog za­ko­na”. Is­ta­kao je: „Vas, gra­đa­ne, ko­ji ste osta­vlje­ni bez stru­je i vo­de i za­to pro­te­sto­va­li is­pred Na­rod­ne skup­šti­ne, pod­se­ćam da se sa­mo opo­zi­ci­ja udo­sto­ji­la da vas pri­mi. Upla­še­na pro­te­sti­ma, vlast iz­la­zi u su­sret gra­đa­ni­ma, ko­ji su me­se­ci­ma pro­te­sto­va­li po uli­ca­ma Be­o­gra­da.” Po­ka­zu­ju­ći fo­to­gra­fi­je mo­sto­va ko­ji su sru­še­ni to­kom NA­TO bom­bar­do­va­nja, Mi­li­vo­je­vić je ka­zao: „Ova­kve mo­sto­ve ste vi na­ma osta­vi­li. I vi će­te ne­što da gra­di­te, po­krij­te se uši­ma i ću­ti­te.” Ve­sić je ka­zao da je on gra­đa­ne iz udru­že­nja „Ho­će­mo stru­ju u 21. ve­ku” pri­mio šest pu­ta i da su i oni bi­li pi­ta­ni za za­kon­sko re­še­nje.

Ko­mlen­ski je Mi­li­vo­je­vi­ću re­kao da bi tre­ba­lo da se po­tru­di da sa­slu­ša šta su re­kle nje­go­ve opo­zi­ci­o­ne ko­le­ge Ana Org i Ni­ko­la Ne­šić, „oni su ap­so­lut­no pro­tiv ovog za­ko­na, a ne vla­da­ju­ća gar­ni­tu­ra, bo­lje se vi po­klo­pi­te uši­ma i ću­ti­te”.

Ma­ri­na Ra­guš (SNS) je re­kla: „Ka­da bu­de­te lo­ka­to­ri za NA­TO avi­ja­ci­ju, tre­ba da pre­bro­ji­te ko­li­ko je mo­sto­va to­kom NA­TO agre­si­je sru­še­no, ko­li­ko bol­ni­ca i ku­ća, pu­te­va uni­šte­no i ko­li­ko lju­di je iz­gi­nu­lo. Zbog sve­ga što ste ta­da ra­di­li, vi ne bi tre­ba­lo da bu­de­te u par­la­men­tu. Tre­ba­lo je da bu­de­te pro­ce­su­i­ra­ni za čin ve­le­i­zda­je. Sto­ga vas mo­lim, sva­ki sle­de­ći put, ma­kar kad go­vo­ri­te o in­fra­struk­tu­ri, i o na­pret­ku ove ze­mlje, ipak se po­krij­te uši­ma i ću­ti­te.”

Mi­li­vo­je­vić je od­vra­tio da ni­je on „Bi­lu Klin­to­nu no­sio dva mi­li­o­na do­la­ra, ne­go Alek­san­dar Vu­čić”, da ni­je on „uzeo To­ni­ja Ble­ra za sa­vet­ni­ka, ni do­vo­dio Ger­har­da Šre­de­ra na pred­iz­bor­ni skup, ne­go Alek­san­dar Vu­čić” i da ni­je on „iz­veo maj­ku iz RTS-a ne­po­sred­no pre bom­bar­do­va­nja, ne­go Alek­san­dar Vu­čić, ne­ma ve­ćeg iz­daj­ni­ka od Alek­san­dra Vu­či­ća”.

Ra­gu­še­va mu je re­kla da je oprav­dao sve što se de­ša­va­lo to­kom NA­TO agre­si­je i do­da­la: „Za vas je RTS bio le­gi­tim­na me­ta, a maj­ka Alek­san­dra Vu­či­ća je tu noć bi­la de­žur­na, sram vas bi­lo. Za vas je sva­ka ko­la­te­ral­na šte­ta oprav­da­na, ka­ko vas ni­je sra­mo­ta da bu­de­te u ovom par­la­men­tu? Za­bo­ra­vi­li ste ka­ko vas je oku­plja­la eki­pa u Bu­dim­pe­šti, ka­ko vas je pla­ća­la, ka­ko ste kri­li nov­ce u toč­ko­vi­ma dži­po­va, za­to da tom NA­TO agre­si­jom ta­ko­zva­no Ko­so­vo do­bi­je dr­žav­nost, da od­mah po­sle 2000. go­di­ne pu­sti­te al­ban­ske te­ro­ri­ste, pa taj Bil Klin­ton, Šre­der, vas su do­ve­li na vlast, ni­smo vas mi sru­ši­li, dra­gi ko­le­ga, ne­go ko­rup­ci­ja u va­šim re­do­vi­ma, za­to što ste ono­li­ke pa­re ko­je ste do­bi­li, ume­sto da za­vr­še u pu­te­vi­ma, što ra­di Alek­san­dar Vu­čić, kod vas su za­vr­ša­va­le u pri­vat­nim dže­po­vi­ma. Da sam na va­šem me­stu, ni­ka­da ne bih ušla u srp­ski par­la­ment.”

Ta­tja­na Ma­noj­lo­vić (DS) re­kla je da je 16 nje­nih ko­le­ga stra­da­lo u RTS-u, „oni su žr­tvo­va­ni, žr­tvo­vao ih je taj si­stem, a mi­ni­star in­for­mi­sa­nja je bio Alek­san­dar Vu­čić, ko­ji se upra­vo ta­da use­lja­vao u stan do­bi­jen od dr­ža­ve”.

Alek­san­dar Mar­ko­vić (SNS) od­go­vo­rio je ci­ta­ti­ma iz fil­ma „Hro­ni­ka na­ja­vlje­ne smr­ti – isti­na o stra­da­nju na­ših ko­le­ga u NA­TO bom­bar­do­va­nju”, na­vo­de­ći iz­ja­vu no­vi­nar­ke RTS-a: „Ina­če, An­ge­li­na Vu­čić (maj­ka pred­sed­ni­ka Vu­či­ća) te ve­če­ri ni­je tre­ba­lo da ra­di, zva­li su je da ne­kog za­me­ni, u je­dan sat sam je pi­ta­la: ’An­ge­li­na, ho­će­te li vi u re­ži­ju? Ona je oti­šla u re­ži­ju, a ja sam u dva išla na emi­to­va­nje.’ Ši­re­njem la­ži da je An­ge­li­na bi­la van zgra­de te no­ći, da ju je sin ko­ji je ta­da bio mi­ni­star iz­vu­kao na vre­me, sa­mo se ski­da od­go­vor­nost onih ko­ji su na­re­di­li ovo ubi­stvo rad­ni­ka RTS-a, ovo ka­že pred­sed­nik UNS-a Vla­di­mir Ra­do­mi­ro­vić, da­kle ni­ko iz SNS-a, ili ta­da iz SRS-a, ne­go pred­sed­nik UNS-a i ne­ka­da­šnji no­vi­nar RTS-a Želj­ko Pan­te­lić. Da­kle, ovo no­vi­na­ri i za­po­sle­ni go­vo­re, ka­ko vas ni­je sra­mo­ta, pre­sta­ni­te vi­še sa tom be­so­muč­nom kam­pa­njom.”

Po­pod­ne se ras­pra­vlja­lo o po­mo­ći de­ci do 16 go­di­na u iz­no­su od 10.000 di­na­ra, u ko­joj je naj­ma­nje re­či bi­lo o to­me.