Ka­ko je Za­kon o ob­no­vi pri­ro­de po­de­lio EU

Višnja Aranđelović

25. 07. 2023. 20:24

(Фото А. Васиљевић)

Na­kon vi­še od 2.300 amand­ma­na, tri od­ba­ci­va­nja od stra­ne od­bo­ra, po­dr­ške eko­lo­ških ak­ti­vi­sta sa Gre­tom Tun­berg na če­lu, pro­te­sta po­ljo­pri­vred­ni­ka i me­đu­sob­nih op­tu­žbi – sre­di­nom me­se­ca u Stra­zbu­ru Evrop­ski par­la­ment usvo­jio je Pred­log za­ko­na o ob­no­vi pri­ro­de. Po­sla­ni­ci su, uz ogor­če­nu i neo­če­ki­va­nu bor­bu, te­snom ve­ći­nom (336 gla­so­va za, 300 pro­tiv i 13 uz­dr­ža­nih) pred ze­mlje Evrop­ske uni­je po­sta­vi­li zah­tev da ob­no­ve 20 od­sto pri­rod­nih pod­ruč­ja unu­tar svo­jih gra­ni­ca – i kop­ne­nih i vo­de­nih. Iako bi pre­go­vo­ri o ko­nač­noj ver­zi­ji za­ko­na mo­gli da po­tra­ju me­se­ci­ma, ovo gla­sa­nje zna­či da su dr­ža­ve čla­ni­ce sa­da u oba­ve­zi da ga usvo­je. Do­du­še, i ovaj usvo­je­ni na­crt već je do­ži­veo iz­me­ne.

Za­što je Za­kon o ob­no­vi pri­ro­de iza­zvao to­li­ko kon­tro­ver­zi?

– Pred­la­ga­na je i ob­no­va po­ljo­pri­vred­nih pod­ruč­ja, ali ve­li­ke or­ga­ni­za­ci­je po­ljo­pri­vred­ne in­du­stri­je, ko­je su me­đu naj­ve­ćim za­ga­đi­va­či­ma, bi­le su pro­tiv zbog svo­jih in­te­re­sa i vo­di­le su kam­pa­nju te­me­lje­nu na dez­in­for­ma­ci­ja­ma. Ne­ke od te­za bi­le su da će Evro­pa osta­ti bez hra­ne, da će bi­ti ozbilj­no ugro­že­na si­gur­nost gra­đa­na, da će se sma­nji­ti broj rad­nih me­sta... Na sre­ću, za­kon je po­dr­ža­lo 6.000 na­uč­ni­ka ko­ji su ar­gu­men­ti­ra­no ob­ja­sni­li da su ob­no­va pri­ro­de i pri­rod­ni opra­ši­va­či naj­ve­ća po­moć po­ljo­pri­vred­noj pro­iz­vod­nji, da ta­kva pro­iz­vod­nja po­ma­že raz­vo­ju odr­ži­vih lo­kal­nih za­jed­ni­ca i rad­nih me­sta u nji­ma, te da je u eko­nom­skom smi­slu po­ljo­pri­vre­da sve­ga je­dan od­sto evrop­skog BDP-a i da ne­ma opa­sno­sti za nje­nu bu­duć­nost u EU. Me­đu­tim, po­ljo­pri­vred­na po­li­ti­ka je naj­sta­ri­ja po­li­ti­ka EU i naj­vi­še je sub­ven­ci­o­ni­sa­na de­lat­nost, pa je ova­kav na­ra­tiv na­i­šao i na odo­bra­va­nje kon­zer­va­tiv­nih i ul­tra­de­snih za­stup­ni­ka ko­ji su za ja­ča­nje in­du­strij­ske pro­iz­vod­nje i in­ten­ziv­ne po­ljo­pri­vre­de na ra­čun pri­ro­de – ob­ja­šnja­va za „Po­li­ti­ku” Bo­ris Ha­još iz Svet­ske or­ga­ni­za­ci­je za za­šti­tu pri­ro­de WWF Adria.

Naš sa­go­vor­nik do­da­je i da je usvo­jen tekst za­ko­na ma­nje am­bi­ci­o­zan ne­go ori­gi­na­lan, ali da je nje­go­vo pri­hva­ta­nje ipak znak da je „bor­ba pro­tiv kli­mat­skih pro­me­na u Evro­pi i da­lje ži­va i va­žna te­ma”. 

Iz­ve­šta­či sve­do­če da je ko­nač­ni re­zul­tat gla­sa­nja do­če­kan ova­ci­ja­ma pri­sta­li­ca, gr­lje­njem i na­vi­ja­njem. Raz­log zbog ko­jeg je je­dan za­kon iza­zvao bu­ru emo­ci­ja mo­žda se na­la­zi i u broj­ka­ma ko­je go­vo­re u ka­kvoj je kri­zi bi­o­di­ver­zi­tet – pret­nja od iz­u­mi­ra­nja nad­vi­la se nad mi­li­on bilj­nih i ži­vo­tinj­skih vr­sta, a 81 od­sto sta­ni­šta Evro­pe je u lo­šem sta­nju. Sta­rim kon­ti­nen­tom ha­ra­ju su­še, to­plot­ni ta­la­si pro­šle go­di­ne od­ne­li su 61.000 ljud­skih ži­vo­ta, a zbog po­pla­va ka­kve se go­to­vo ne pam­te u Ita­li­ji ra­se­lje­no je 30.000 lju­di.

– Za­kon spre­ča­va i dalja uniš­tavanja već po­sto­je­ćih za­šti­će­nih pod­ruč­ja. Ka­ko bi se sve ovo ostva­ri­lo, dr­ža­ve čla­ni­ce ob­ve­zu­ju se da će u na­red­ne tri go­di­ne iz­ra­di­ti svo­je pla­no­ve ob­no­ve pri­ro­de. A oni uklju­ču­ju pro­jek­te za­šti­te i ob­no­ve, de­fi­ni­sa­nje no­vih za­šti­će­nih pod­ruč­ja ili bo­lje upra­vlja­nje nji­ma – is­ti­če Ha­još.

A gde je tu Sr­bi­ja? U Mi­ni­star­stvu za­šti­te ži­vot­ne sre­di­ne ni­su od­go­vo­ri­li na pi­ta­nje da li ovaj za­kon pred nas, kao ze­mlju kan­di­da­ta, sta­vlja no­ve eko­lo­ške oba­ve­ze. Slu­čaj­no ili ne, mi­ni­star­stvo ove go­di­ne užur­ba­no sta­vlja pod za­šti­tu no­va pod­ruč­ja. Ali nji­ho­vo upra­vlja­nje, na­ro­či­ta kad je reč o onim pod­ruč­ji­ma ko­ja su bri­ga lo­kal­nih sa­mo­u­pra­va, če­sta je me­ta kri­ti­ka eko­lo­ških ak­ti­vi­sta.