Privrženost Americi Đorđe Meloni
(Фото Приватна архива)
Još od kada je 1947. godine sa šeširom u ruci, zbog katastrofalnih posleratnih uslova u zemlji, tadašnji italijanski premijer Alčide de Gasperi otišao u SAD da govori u Kongresu, a da nije bio primljen u Beloj kući, sledili su bezbrojni susreti i promene u svim aspektima naših odnosa. Premijerku Đorđu Meloni predsednik Bajden dočekaće u Beloj kući s počastima i poštovanjem kao predstavnika nacije koja je od 1947. godine mnogo više od prijateljske. Ali, ona je i lično oduvek, još mnogo pre dolaska na čelo vlade, pokazivala otvoreno prijateljstvo prema Sjedinjenim Državama, kao i gvozdeni atlantizam, kaže u razgovoru za „Politiku” Mauro dela Porta Rafo, počasni predsednik Fondacije Italija-SAD i jedan od vodećih međunarodnih eksperata za američku istoriju i institucije, odgovarajući na pitanje šta se može očekivati od razgovora šefice italijanske vlade i američkog predsednika tokom njenog prvog puta u SAD od dolaska na čelo vlade u oktobru prošle godine.
„Osim javnih i formalnih izjava i rukovanja, verujemo i nadamo se da su sastanci ove vrste prethodno proučeni i artikulisani od strane odgovarajućih diplomatija i da će dovesti do zaključaka čiji će pravi sadržaji biti zacrtani kasnije. Što se tiče budućih odnosa s Vašingtonom, slede predsednički izbori u SAD, 5. novembra sledeće godine. Bilo da se Džozef Bajden potvrdi kao predsednik ili se vrati Donald Tramp (u ovom trenutku, čini se da njih dvojica moraju da igraju revanš), izgleda da je Đorđa Meloni savršeno postavljena, ne suprotstavljajući se ni jednom ni drugom. Lično vidim pripremljenu političarku, koja sebi ne postavlja granice i koja ima nameru da, imajući sreću na svojoj strani, zbog jake većine u parlamentu bez koje ne bi mogla sve da realizuje, proširi svoj uticaj na međunarodnom planu. Kako kaže italijanska poslovica, ’ako su ruže, procvetaće’”, kaže naš sagovornik.
Da li će Bajden možda tražiti da Italija napusti kinesku inicijativu „Pojas i put”?
Govoreći s opravdanom obazrivošću u vezi s tim, pošto nema potrebe da se naglašava da je Peking gigant u svakom smislu, Đorđa Meloni je više puta rekla da Italija može da ima odlične odnose s Kinom čak i da ne bude deo onoga što su mediji kod nas nazvali „Novi put svile”. Ova tema je od izuzetnog značaja i apsolutno će biti među onima o kojima će se najviše razgovarati. Vežba političkog balansiranja koja čeka premijerku neće biti laka.
Melonijeva se pokazala kao pouzdan partner, uprkos strahovanjima zapadnih saveznika kad je preuzimala vlast prošlog oktobra?
Mislite na strahove zapadnih saveznika ili teme posredstvom kojih su tokom predizborne kampanje agitovale suprotstavljene stranke i mediji kako bi pokušali da miniraju akciju i pozitivan utisak? Naravno, nesporno je da su se neki plašili toga, ali apsolutno ne svi. A s druge strane, u demokratskoj zemlji kakva je naša, koja je oduvek bila saveznik i koja je bila tako orijentisana, kakve bi se šokantne kombinacije mogle sprovesti?
Kako su Italijani zadovoljni svojom premijerkom, odnosno najdesnijom vladom od Drugog svetskog rata?
Počevši od toga da pojmovi desnice i levice danas, iako nisu zastareli, imaju manji uticaj u ovim normalnim vremenima nego u prošlosti, treba da dodamo da je oduvek bilo poznato da je italijanski narod u većini, da tako kažem, konzervativan, zbog čega se može reći da je konačno vidljivo predstavljen u vlasti.
I pored pozitivnih anketa, utisak je takav, u jeku povoljnih lokalnih, ali važnih izbornih rezultata, da se osećaj zadovoljstva Italijana njom povećava. Ona ostavlja utisak moćne političarke, autonomne i sposobne da odlučuje, što nije mala stvar. Istina će, kao neizbežna, biti na evropskim izborima sledeće godine. Tada će biti prikladno i dosledno većini koja je podržava da njena partija pobedi, ali tako da njen uticaj previše ne raste i to ne samo na štetu saveznika.
S francuskim predsednikom Emanuelom Makronom imala je više neslaganja. Da li se nešto menja od njihovog susreta u Parizu prošlog meseca?
To i nije neka tajna. Mnoge, ratoborne, šarene, izrazito protivničke izjave Makrona, koje prethode njegovoj izbornoj pobedi, mogu se naći na internetu. Odnosi s francuskim predsednikom nisu idilični. Poboljšanje, pogoršanje? Primorani su da koegzistiraju.
Prevod Aleksandra Damnjanović D'Agostino