EU jedinstvena u osiguravanju
Јулске олује начиниле су огромну материјалну штету широм Западне Европе (Фото EPA-EFE/Valentin Flauraud)
Pri pomisli na elementarne nepogode ne bi trebalo da se pitamo da li da se osiguramo, već da li smo odabrali dobru ponudu. Na ovaj način u Evropi misli više od 40 odsto građana koji su osigurali svoju imovinu, a vode se parolom – ako vam je cena osiguranja manja od potencijalne štete, onda nemate o čemu da mislite. Međutim, u centralnom evropskom udruženju osiguravača i reosiguravača smatraju da je zastupljeno osiguranje od elementarnih nepogoda nedovoljno (u istočnoj Evropi procenat osiguranih je jednocifren) i blokiraće vlade da obezbede sredstva za sanaciju štete. Recimo, procena gubitaka od nepogoda pre nekoliko godina bila je 92 milijarde dolara, a troškovi koje su podneli osiguravači iznosili su svega trećinu, oko 37 milijardi, dok su ostalo neosigurani gubici. Izraženi nesklad ukazuje da je prosečna stopa rasta štete od katastrofa veća od prosečne stope rasta polisa osiguranja od rizika. S povećanjem nepogoda (prosečno za po šest odsto svake godine) ne povećava se interesovanje za osiguranje.
Zato Francuska ima model koji je uzor celoj Evropi i koji građanima garantuje adekvatnu zaštitu imovine, ali i kontrolu određivanja premije u slučaju štete od elementarnih nepogoda po šemi usvojenoj još 1982. Finansijska nadoknada takvih šteta garantovana je kombinacijom pokrivanja rizika od elementarnih nepogoda kroz obavezno osiguranje u polisama osiguranja od požara i polisama kaska motornih vozila i tri fonda koji se međusobno dopunjuju i pokrivaju sve vrste šteta bez obzira na to da li su prouzrokovane osigurljivim ili neosigurljivim rizikom. Recimo, štete koje nastanu iz osigurljivih nepogoda, oluja, grada, snega, mraza, pokrivene su privatnim osiguranjem bez obzira na to da li je zaključenje ugovora dobrovoljno ili obavezno i bez obzira na to da li je bilo koji od prirodnih rizika pomenut u polisi i uslovima osiguranja. Štete prouzrokovane na neobranim usevima i zemljištu obezbeđene su polisama koje pokrivaju štete usled grada i polisama kombinovanog osiguranja useva. U slučaju nepostojanja osiguranja pokrivaju se iz Nacionalnog fonda za upravljanje poljoprivrednim rizicima.
Šema obeštećenja je zasnovana na paroli da „nacija proglašava sve francuske građane jednakima i ujedinjenima u solidarnosti kada su suočeni sa gubicima koji su posledica prirodnih katastrofa”. Njihova priča počiva na solidarnosti i odgovornosti, izgrađena je na javno-privatnom partnerstvu, ima osiguranje i državno reosiguranje i državnu garanciju – zarad dugovečnosti. Pokriće je garantovano svima bez obzira na stepen izloženosti riziku, po pristupačnim cenama, s tim da je pokriće od elementarnih nepogoda obavezno u svim polisama osiguranja imovine i nesreća.
Nemačka, na primer, ima 11 vrsta osiguranja, a u Švajcarskoj ne možete biti vlasnik nekretnine a da nemate osiguranje od nepogoda. Nemci za razne polise izdvajaju sve više novca – za domaćinstvo, životno osiguranje, automobil. Nakon nezapamćenih poplava u julu 2021. privatni koncerni, poput „Alijansa” i reosiguravatelja „Minhner rika”, nisu želeli da govore o šteti koju će morati da plate, ali su mediji pisali o neto naplati od 250 miliona evra samo od „Alijansa”, potom 225 miliona od „Đeneralija”, „Akse” 110 miliona, „Ciriha” 106, „Talanksa” 40 i tako redom. EU ima i Fond solidarnosti koji je odlukom Evropskog parlamenta izdvojio 720 miliona evra pomoći za sedam članica, uključujući Nemačku, koje su 2021. bile teško pogođene poplavama. U EU je zaštita ljudi, imovine, životne sredine i kulturnog nasleđa prvenstveno nacionalna odgovornost, ali reaguje i unija koja promoviše prekograničnu saradnju. Zajedno izvode vežbe i okupljaju spasilačke timove i opremu koja se može brzo mobilisati kada katastrofa zahvati bilo koju zemlju. Bitno im je razumevanje rizika od katastrofa pa Evropska komisija redovno priprema preglede prirodnih rizika s kojima se EU suočava. Recimo, uočen je trend rasta šumskih požara zbog čega je napravljen akcioni plan za prevenciju. Analizama su primetili da koristi od ulaganja u prevenciju prevazilaze troškove. Mehanizam EU za civilnu zaštitu stoga obezbeđuje grantove državama i finansira na stotine projekata.
Međutim, regulisanje štete od elementarnih nepogoda je kompleksno i zavisi pojedinačno od svake vlade, osiguravajućih društava i sijaset drugih faktora. Pojavljuju se nove i intenzivnije katastrofe (primer je teroristički napad u SAD 2001) pa u različitim okolnostima osiguravači moraju da uvode naprednije alate za upravljanje rizicima, moraju se prilagođavati, analizirati implikacije. Obavezno osiguranje od požara koje ima Francuska recimo ne postoji u Austriji, a Turskoj i Rumuniji je trebalo više od deset godina da dođe do 17 odsto osiguranika. Zato stručnjaci smatraju da je jedinstvena polisa osiguranja preko potrebna. Bila bi pristupačna svima jer kada svi moraju da je kupe, cena je znatno niža.
Plan Ujedinjenih nacija je i da u narednih pet godina svaka osoba na svetu dobije pristup sistemu za rano upozoravanje o vremenskim ekstremima u cilju spasavanja ljudskih života i smanjenja ekonomske štete.