Leksička vatra jezika Milijana Despotovića

Branko Pejović

15. 08. 2023. 09:47

Милијан Деспотовић (Фото: лична архива)

Požega – Knjiga „Leksička vatra jezika”, svojevrsna povest dugog, svestranog i nesvakidašnje plodnog delanja Milijana Despotovića, objavljena je povodom njegovog poluvekovnog književnog stvaranja i 70. rođendana. To je izbor prikaza i eseja o Milijanovom delu, koji je priredila Branka Ž. Lazić. Iza ove knjige, kako tu piše, stoji vreme, pola veka rada brojnih kritičara na Despotovićevom delu, a to je vredan književno uzvraćeni trud.

„Esteta, humanista, lingvista, pesnik i umetnik, knjigoljubac i istraživač, recenzent i izdavač, osnivač i urednik, priređivač i pečatnik, književni misionar, arheolog koji kopa po Srbiji istražujući reči izgovorene i neizgovorene, selektuje i bira slogove, stihove, slikove, umotvorije... Milijan ima svoje ’Paunovo pero’ koje nas miluje lepotom i nežnošću, ima svoj ’Svitak’ koji otkriva i čuva tajne poetskih duša.” Ovo u toj knjizi, u zapisu „Srpski jezički arheolog”, ističe Momčilo Nikolić.

Istinski zaljubljenik u pisanje i pisanu reč, Despotović je u mladosti stupio u taj izazovni svet i nije se ni nakon pola veka umorio. Rođen je 1952. u kosjerićkom selu Subjelu, živi i stvara u Požegi. Piše poeziju, prozu, aforizme, književnu i likovnu kritiku. Na 17 jezika prevođeni su njegovi aforizmi, savremena i haiku poezija. Od 1974. objavio je 16 zbirki pesama, po četiri zbirke haiku poezije i aforizama, veći broj knjiga eseja i prikaza, leksikone, monografije (o rodnom Subjelu na 904 strane). Urednik je književnih novina „Svitak” i prvog haiku časopisa na srpskom jeziku „Paun”, dobitnik niza priznanja. U izdavačkoj radionici „Svitak” priredio je za štampu više stotina knjiga. Utemeljivač je književnih nagrada „Momčilo Tešić”, „Mladi Momčilo”, „Hadži Dragan”, „Paunovo pismo” i „Mala paprika”. Udruženje književnika Srbije, čiji je član od 1989, predložilo ga je 2008. za dodelu posebnog priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi u Republici Srbiji.

Mnogi su kritičari pisali o Milijanovim delima, o čemu svedoči sadržajna „Leksička vatra jezika”. Recimo, Dušan Govedarica je još 1980. o Despotovićevoj poeziji napisao: „Pesnik iz Požege škrt je na rečima, ali misao mu je volšebno široka i meditativna, ispunjena istinskim doživljajem, raskošna... San i java prepliću se u onim najlepšim dodirima.”

Milovan Vitezović 1986. povodom Milijanove zbirke „Nevreme nad Subjelom” beleži: „Ove Despotovićeve pesme, koje su objavile ’Književne novine’ pod uredništvom i preporukom Ljubivoja Ršumovića, mogu se uzeti i kao poziv ostalim piscima da što više svog vremena posvete rusoovskom zovu zavičaja.”

Uz pomenute, o delima neumornog požeškog stvaraoca u knjizi „Leksička vatra jezika” stoje i prikazi i eseji Mome Dimića, Radomira Andrića, Žarka Đurovića, Anđelka Erdeljanina, Luke Paljetka, Čedomira Mirkovića, Ivana Kolarića, Sretena Vujkovića, Jagode Kljajić, Hadži Dragana Todorovića, Jevgenija Vjazanceva i niz drugih, na ukupno 650 strana.

„Pridružen neposrednom duhovnom jezgru već glasovitih požeških ’sanjara otvorenih očiju’, kakvi su u prvom redu Danilov, Dragan Todorović ili slikar Milan Tucović, i Milijan Despotović je celokupnim svojim stvaralačkim opusom spoj lirskog hroničara svega onoga što se može golim čulom prokušati, ali i jednog transcedentalnog gotovo zaumnog osećanja svekolikog univerzuma. To je, uostalom, sasvim u duhu haiku poezije, čiji je Despotović jedan od najvrsnijih iskušenika na ovim prostorima”, zapisao je 1995. godine Moma Dimić.