Zapad gubi u diplomatskom pokeru
Џорџ Сорос
Zapadnjački napori da iskoriste Ujedinjene nacije zarad promovisanja svojih vrednosti i politike prema ostatku sveta vrtoglavo slabe nasuprot porastu uticaja Kine, Rusije, Indije i muslimanskog sveta. Prema studiji Evropskog saveta za inostrane odnose, urađenoj na osnovu dugoročnih obrazaca glasanja u glavnim telima UN, zapadna politika, pre svega politika Evropske unije, gubi uticaj u svetskoj organizaciji u pogledu ljudskih prava, sloboda i multilateralizma, zbog velike promene u ravnoteži moći u korist Kine, Indije, Rusije i islamskog sveta.
Britanski „Gardijan” naglašava da značajnom gubitku uticaja u protekloj deceniji doprinosi „produženi trend” neuspeha zapadne politike u kriznim regionima od Burme preko Zimbabvea i Gruzije do Balkana.
„EU prolazi kroz period usporene krize u UN. Problem je u gubitku moći da se postave pravila. UN sve više oblikuju Kina, Rusija i njihovi saveznici... Zapad je u haosu. Neslaganje EU sa SAD po brojnim pitanjima o ljudskim pravima u UN za vreme Buša oslabilo je i jednu i drugu stranu”, navodi se, između ostalog, u studiji Evropskog saveta za inostrane poslove, čiji je predsedavajući bivši finski predsednik i specijalni izaslanik UN za budući status Kosova Marti Ahtisari.
„Nijedna druga trenutna kriza u svetu nije tako očigledno dokazala ograničenja evropskog uticaja kao što je to učinilo Kosovo”, ističe se u studiji, kojom se podseća da je EU imala jedinstven stav po pitanju Ahtisarijevog plana u toku 2007. godine, ali da su evropske diplomate u UN priznale da tokom pregovora nije bilo pravog konsenzusa, bez obzira na navodno jedinstvo u Briselu.
U studiji ove institucije se navodi da je evropsku politiku o ljudskim pravima pre deset godina podržavalo 72 odsto članica UN, a prošle godine samo 48 odsto. Osim toga, u svetskoj organizaciji drastično je opala i podrška američkoj politici o ljudskim pravima i to sa 77 odsto pre 10 godina na samo 30 odsto 2007. godine. Prema studiji, suprotan trend doživljava politika Kine i Rusije, koje se zalažu za državni suverenitet i politiku nemešanja u pitanja suverenih država. Podrška za rusku i kinesku politike po pitanju ljudskih prava u UN porasla je sa 50 na 74 odsto.
Slab uticaj zapadne politike izrazit je i u Savetu za ljudska prava UN u Ženevi, u kome je 19 evropskih zemalja od ukupno 47 izgubilo na više od polovine dosad sprovedenih glasanja. Pored jačanja Rusije i Kine, autori navode da je posebno problematičan gubitak uticaja EU na muslimanske zemlje.
„Dok je u toku balkanskih ratova postojao savez između Zapada i muslimanskih država u prilog Bošnjaka i kosovskih Albanaca, taj savez je sada nestao”, ističe se u analizi i dodaje da u Organizaciji islamske konferencije, EU i Zapad mogu da računaju na samo tri države kao odlučne saveznike – Tursku, Bosnu i Hercegovinu i Avganistan.
Nizu neuspeha zapadne politike pridružilo se glasanje oko stavljanja na dnevni red Generalne skupštine UN predloga Srbije da Međunarodni sud pravde proceni usklađenost sa međunarodnim pravom proglašenja nezavisnosti Kosova. Ne samo što je kosovsku nezavisnost, podržanu od SAD i većine članica EU, priznalo samo 46 od 192 članice UN, nego su Rusi odbacili zapadnjačke napore da se ustanovi snažna podrška Gruziji u kavkaskoj krizi.
„EU kolektivno nije uspela da se prilagodi novim snažnim trendovima”, rekao je Ahtisari, a prenosi britanski dnevnik.
Niz neuspeha zapadne politike o ljudskim pravima ukazuje da se EU, kada je u pitanju politički uticaj, ne isplati ni činjenica da je vodeći finansijer programa pomoći u svetu i vodeći finansijer UN.
Uzrok pada uticaja u UN Ričard Gauen, jedan od autora studije, vidi između ostalog i u tome da su postupci EU u mnogo slučajeva, uključujući Kosovo, ostavili utisak dvostrukih standarda.
„Evropske zemlje su po pitanju Kosova i Iraka delovale bez mandata UN, što je stvorilo napetost u odnosima s drugim zemljama, posebno onim iz Latinske Amerike, koje više od drugih drže do vladavine prava”, izjavio je Gauen Bi-Bi-Siju i dodao da što se tiče inicijative Beograda da se Međunarodni sud pravde izjasni o nezavisnosti Kosova EU ne bi trebalo da se spušta na nivo da „siledžijski gura svoje predloge i ideje, kao što to čine pojedine zemlje”.
Međutim, Gauen smatra i da bi Srbija zauzvrat trebalo da prihvati stvarnost na terenu, odnosno da, sarađuje sa misijom EU „zarad dobrobiti Srba na severu Kosova i u enklavama”.
„Beograd, po mom mišljenju, suviše dugo insistira na međunarodnom pravu i zanemaruje teškoće kosovskih Srba”, ocenio je ovaj analitičar, koji radi u u Centru za međunarodnu saradnju Njujorškog univerziteta.
Prema njegovim rečima, UN nisu idealna organizacija i „tamo se dešavaju prilično prljave stvari, ali EU može da gradi nove saveze, da pokaže razumevanje za stavove drugih grupacija i da im, recimo, ponudi pomoć u cilju efikasnije promocije ljudskih prava”.
„U tom kontekstu, podsetio bih da, uprkos Kosovu i drugim teškoćama, Srbija u UN glasa za svaku inicijativu EU zato što shvata da je u njenom interesu da bude u savezu sa tako moćnom grupacijom”, rekao je on i dodao da je „tužno što tako ne misle i latinoameričke i afričke zemlje”.
Autori ove studije predlažu Uniji da ustanovi dva ili tri nova zvaničnika koji će koordinirati evropsku diplomatiju prema trećim zemljama u UN, kao i da Evropska komisija ustanovi godišnju strategiju glasanja i okupljanja koalicija u UN.
Savet, inače, okuplja bivše i sadašnje ministre, analitičare i predstavnike poslovnih krugova članica EU, među kojima su i Marti Ahtisari, Joška Fišer, Volfgang Išinger, Miroslav Lajčak, Alber Roan, Volfgang Šisel, Džordž Soros, Kris Paten, a finansijski je podržan, između ostalog, od Soros fondacije.