Na Staroj planini 128 lokacija za MHE
Фото Т. Тодоровић
Niš – Sa najvišim vrhom Midžorom od 2169 metara, Stara planina je jedna od najviših, ali bez mnogo sumnji i među najlepšim planinama u našoj zemlji. Na krajnjem istoku Srbije i na granici sa susednom Bugarskom po visini i po lepoti nižu se staroplaninski vrhovi – Žarkova i Martinova čuka, Dupljak, Babin zub, Tupanac, Vražja glava, Srebrna glava i drugi koji kao jedinstveno delo prirode svojim autentičnim izgledom čine Nacionalni park „Stara planina”. Lepota i raznovrsnost pejzaža, veliko bogatstvo flore i faune uz bogato geomorfološko, hidrološko i paleontološko nasleđe, uz izuzetne kulturne vrednosti, čine ovaj biser prirode jednim od najvrednijih, najatraktivnijih i najposećenijih u Srbiji.
U Zavodu za zaštitu prirode Srbije posebno ističu da se Nacionalni park „Stara planina” odlikuje bogatstvom vodom i velikim brojem vrela, izvora, reka i rečica, vodopada i slapova. Paleontološki nalazi velike starosti, pećine, uvale, glame, tresave, kameni blokovi i geomorfološki oblici druge vrste na ovom području predstavljaju neprocenjivu riznicu geonasleđa naše zemlje. Tupavica kod sela Dojkinci, Kurtulski vodopad, niz od dva Piljska vodopada, kao i Čunguljski vodopad, slapovi Jarišorskog dola, Kaluđerski skokovi (232 metra) najpoznatiji su vodopadi i slapovi u ovom nacionalnom parku, koji sa pravom nose epitet „skriveni dragulji Srbije”.
Posebnom lepotom ističu se planinske reke Visočica, Golema reka, Crnovrška reka, Toplodolska reka, Temštica, Dojkinačka i Jelovička reka, delom Trgiviški i Beli Timok. Neke od njih usekle su specifične klisure, kao što su Korenatac i klisura Vladikine ploče.
A geološka i raznovrsnost pedološkog supstrata, naglašava se, kao i razuđenost terena i nadmorska visina značajno su uticali na floristički i vegetacijski diverzitet Stare planine i istoimenog parka prirode. Velika zastupljenost bukovih šuma, mešovite lišćarsko-četinarske šume i šume smrče i česte pojave zajednice sa borom krivuljem na većim nadmorskim visinama, ali i značajan broj autohtonih biljaka, čine posebnim ovaj po svemu specifičan i prelepi park u planinskom ambijentu.
U bogatstvu faune prednjači prisustvo velikog broja ptica, među kojima se ističu planinska ušata ševa, rumenka, istočna šarena muharica, planinski zujevac i drugi, kao i sisari tekunica, slepo kuče, voluharice, među kojim je jedna od najspecifičnijih poljska voluharica, zec i lasica, ali i veoma retke vrste riba poput peša, potočne pastrmke, balkanskog vijuna, vijunice i gmizavci i vodozemci – živorodni gušter, planinski mrmoljak i šarka, uz neretko pojedine vrste iz grupe beskičmenjaka.
Zaštićenim područjem upravlja Javno preduzeće „Srbijašume”. Na području Stare planine zaštićeno je skoro 350 biljnih vrsta, što znači da je njihovo sakupljanje moguće samo uz posebnu dozvolu Ministarstva zaštite životne sredine Srbije.
Poslednjih godina posebna priča bili su pokušaji narušavanja zaštićenog područja Nacionalnog parka „Stara planina”, kao i područja cele planine namerama da se izgrade mini-hidroelektrane (MHE). Kako je za „Politiku” rečeno u Zavodu za zaštitu prirode Republike Srbije prema Katastru MHE iz 1989, na prostoru Stare planine bilo je predviđeno čak 128 lokacija za izgradnju malih hidroelektrana na rečicama i rekama. Ovaj zavod izdao je neophodne uslove zaštite prirode samo za izgradnju tri MHE.
Zaštićeno područje poseduje čuvarsku službu koja sprovodi kontrolu nad korišćenjem Parka prirode „Stara planina”, koji je na teritorijama opština Zaječar, Knjaževac, Pirot i Dimitrovgrad i koji se prostire na površini od 142.219,65 hektara.
Nacionalni park „Stara planina” je pod zaštitom države kao prirodno dobro od izuzetnog značaja, svrstano u najvišu, prvu kategoriju.