Grafiti kao trube rata
Ovih dana su širom Rusije osvanuli grafiti „Kad se vojska na Kosovo vrati”, a autori su se potrudili da poruka problematične solidarnosti brzo stigne do Srbije gde su je patriotski rusofili dočekali kao još jedan krunski dokaz prijateljstva dva naroda.
Ruska Federacija i Vladimir Putin, moglo bi da glasi nezvanično tumačenje poruke, podržavaju vojni upad Srbije na Kosovo kako bi se oteta zemlja vratila matici. Baš kao što je Rusija vojskom 2014. pokorila i anektirala Krim. To što u jednom slučaju brani suverenitet i teritorijalni integritet, a u slučaju Ukrajine ga ruši, to je već privilegija svetskih moćnika.
Iza poruke krije se pragmatski interes Moskve da Srbiju uvuče u ratni sukob na Kosovu. Ništa manje, ništa više. Problem je što ovdašnji primaoci poruke, zaslepljeni emocijama, nisu u stanju da pročitaju suštinu.
Rusi se Srba sete kada su im potrebni. Lako je njima da sa nama rade šta hoće kada znaju s kim imaju posla. Mi njima braćo, oni ni da nas svrstaju u deset najomiljenijih naroda.
Rusi su davno imali priliku da zaštite svoju srpsku braću. Juna 1999. su, posle usiljenog marša iz Bosne, zauzeli prištinski aerodrom „Slatina”. Američki general Vesli Klark, tada komandant NATO-a u Evropi, dao je nalog za zauzimanje aerodroma kako bi se Rusi udaljili. Britanski general Majkl Džekson odbio je naređenje rečima za istoriju: „Neću započinjati Treći svetski rat za vas.”
Rusi su mogli da ostanu, ali u Moskvi je na proleće 2003. doneta odluka o povlačenju ruskih vojnika iz misija na prostoru bivše Jugoslavije. Kosovo je prepušteno snagama Kfora, a Rusi su zauzeli verbalnu busiju obećavajući Srbiji zaštitu u Savetu bezbednosti UN.
Sada kreatori hibridnih operacija u Kremlju, koristeći efikasnu propagandnu mašineriju, poručuju Srbima da vrate vojsku na Kosovo – što bi izazvalo oružani sukob neslućenih razmera. To što bi se ta vojska vraćala u plastičnim kesama, Moskvu ne zanima. Bilo bi od koristi da pokuša da oslabi pritiske koje trpi zbog agresije na Ukrajinu.
Podsticanje „povratka vojske” propraćeno je idiličnom porukom „Srbi i Rusi braća zauvek”, ispisanom na dva jezika i okačenom po plakatama na više lokacija po Moskvi, uključujući i na zgradi medijske kuće „Rasija sevodnja” u jednom od najstarijih delova grada.
Ovdašnji putinofili su oduševljeni. Samo da ih podsetim: koliko sam čuo, Rusima su braća i Ukrajinci. Vrući Balkanci ne poznaju hladne severnjake. I dalje slepo veruju da je Rusija najveći donator Srbiji iako donacije iznose 0 (slovima nula).
Kako se olako poništavaju mnoga poglavlja istorije koja kažu da su se Rusi uvek i isključivo vodili sopstvenim interesima, i onda kada su se predstavljali kao „braća”. Ovde to mnogi ne znaju i ne žele da znaju. Zaboravljaju da su tokom poslednjeg rata Rusi Hrvatskoj davali oružje koje nisu hteli Srbiji. Zaboravljaju kako je olako Putin najavio da je spreman za trgovinu Kosovo–Donbas.
Grafit je opasna propaganda u zemlji u kojoj su upravo događaji na Kosovu 1999. Moskvi obezbedili uticaj kakav dotle decenijama nije imala. Kremlj je na temeljima panslovenstva i panpravoslavlja Srbiju pretvorio u najbližeg saveznika u Evropi (sem Belorusije) i vešto kapitališe na tome što razni građani ove zemlje slave rođendan Vladimira Putina i najradije bi ga videli kao lidera Srbije. Rusi i Srbi kao jedini branioci Boga i pravoslavlja na zemlji pobeđuju u borbi protiv zapadnih satanista koje čeka pakao.
Režimski mediji odmah su prihvatili da šire poruke koje prenosi televizija Raša tudej, zabranjena po Evropi. Trebalo bi da budemo prosto očarani što su po Moskvi, Sankt Peterburgu, Jekaterinburgu, Saratovu, Tjumenu ili Orelu iscrtani pomenuti grafiti.
Ovdašnji putinofili tumače ih kao znak da uz Srbe stoji čitav ruski narod. Pesimisti poput mene u svemu vide dobro osmišljenu militantno marketinšku akciju. Zanima me šta će sada da kažu na Pinku.
Znaju dobro Rusi kakvu buru podiže grafit „Kad se vojska na Kosovo vrati”, stih iz narodne pesme „Ječam žnjela kosovka devojka” koji je pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije izmenio. Ne samo u Srbiji, već i po Crnoj Gori u Republici Srpskoj. Aktivisti su onaj u Beogradu prekrečili, ali se ubrzo pojavio na istom mestu i na desetinama lokacija širom Srbije.
Ništa nije prepušteno slučaju. Nalogodavac grafita u obe države je isti. Samo se angažuju lokalni izvođači.
Rusi uporno igraju na kosovsku kartu eksploatišući emocije značajnog dela srpskog naroda. Predstavljaju se kao sveci zaštitnici. Spoljni čuvari kosovskog zaveta, ključari srpskog Jerusalima. I dobro im ide, što potvrđuje i oduševljenje grafitima kod dela javnosti.
Metodologija je već toliko puta isprobana. Na dan proglašenja kosovske nezavisnosti, 17. februara, ove godine je u Moskvi ispred ambasade Srbije održan miting solidarnosti. Čitale su se prigodne poruke: „NATO je ubica slovenskog sveta”, „Kosovo je Srbija” i „Rusi i Srbi su braća zauvek”.
U julu je na prijateljskom meču Crvene zvezde i Zenita u Sankt Peterburgu razvijen transparent „Rusi i Srbi zauvek braća”, a nedavno su – potvrđujući orkestriranost kampanje – navijači fudbalskog kluba Spartak u Podmoskovlju iscrtali grafit „Kad se vojska na Kosovo vrati”.
Pozivni grafit vojsci Srbije je preteća provokacija. Poziv na kosovski boj u punom smislu te reči: tamo su se posle dva veka vratili – Turci. Eno ih u kasarni Sultan Murat. Hoće li vlasti reagovati? Kladim se da neće iako je ovo prst u oko omiljenoj tezi Aleksandra Vučića da je Srbija faktor stabilnosti u regionu.
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista