U vladu treba da uđu oni koji su podržali Milatovića za predsednika
(Фото EPA-EFE/Boris Pejovic)
Svi koji žele da našu koaliciju smeste u opoziciju ne mogu to uraditi, a da ne vrate bivši režim na vlast. Što se nas tiče, dogovor se nikada nije dovodio u pitanje i mi smo ga forsirali i jasno kazali da želimo da budemo deo nove vlade, kaže u razgovoru za „Politiku” Andrija Mandić, predsednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera koalicije „Za budućnost Crne Gore” odgovarajući na pitanje da li ova koalicija posle svih kritika na račun mandatara Milojka Spajića i sukoba sa njegovim Pokretom „Evropa sad” definitivno ostaje opozicija ili ima još prostora za dogovor o ulasku u novu vladu.
„Mislim da je ključno pitanje da li neko želi da izda volju naroda koja je iskazana na nedavnim parlamentarnim izborima ili ne. Kada je ponuda mandatara postala javna, kako smo se i dogovorili da nam je saopšti, mi smo je prihvatili. Zato neozbiljno zvuče nasilno isforsirani zaključci mandatara da smo krivci za nepostizanje dogovora. Zapravo, u našu se iskrenost sumnja, a u iskrenost onih koji su i danas u koaliciji sa DPS-om Mila Đukanovića se ne sumnja. Nama je kao isteklo vreme za dogovor, a istovremeno još nije sa ovim Đukanovićevim partnerima dogovorena parlamentarna većina koja treba da izabere novu vladu.
Takođe, neodrživo je i neprihvatljivo da autentični predstavnici srpskog naroda budu van vlade, naroda koji je dominantno i učestvovao u obaranju poslednje diktature u Evropi. Takvu antisrpsku politiku je Milo Đukanović vodio dugi niz godina i imao snažnu podršku raznih međunarodnih krugova za politiku diskriminacije i nasilne asimilacije. Kada je taj režim pao, poslednje što smo mogli očekivati jeste da neko od pobednika izbora pokuša da to nastavi da radi”, rekao je Mandić.
Vi ste pozvali predsednika Milatovića da se izjasni o ponašanju mandatara Spajića?
ZBCG je dao veliki doprinos pobedi Jakova Milatovića, dok su sa druge strane Mila Đukanovića podržali oni kojima danas Milojko Spajić želi da preda ključeve vlade. I to nije bilo pre pet ili pedeset godina, nego pre četiri meseca. Ali, Spajić danas govori o tome kako on veruje onima koji su glasali za Mila Đukanovića i koji su godinama njegovi saradnici, a ne veruje onima koji su glasali za Jakova Milatovića i koji su 30. avgusta 2020. srušili bivši režim.
Zato ohrabruje ova poslednja izjava predsednika Crne Gore Milatovića, koji je locirao problem i koji želi da se ponovo uspostavi koncept koji je dao rezultate na predsedničkim izborima i prilikom formiranja većine lokalnih vlasti u Crnoj Gori. I naš stav je upravo da se ne rasipa ona energija kojom smo pobedili 30. avgusta, i da okosnicu vlade čine oni koji su podržali Jakova Milatovića na predsedničkim izborima.
Jakov Milatović je u ime PES-a nedavno vodio razgovore oko formiranja vlasti u Podgorici i veoma smo se lako dogovorili da u glavnom gradu, gde živi trećina građana Crne Gore, primenimo normalne demokratske standarde i uspostavimo vlast od pobednika tih lokalnih izbora, a DPS i njihove satelite preselimo u opoziciju. Upravo sam izjavu Milatovića shvatio kao njegovu poruku mandataru Spajiću da se vrati na provereni i uspešni način razgovora i dogovora i odustane od problematičnih eksperimenata. Želim da verujem da će se Spajić vratiti poštovanju volje naroda i da neće otići putem izdaje te volje.
Da li je bilo nekih uticaja spolja na pregovore o formiranju ove vlade?
Nije nikakva tajna da su nekolike ranije vlade u Crnoj Gori sastavljali ambasadori velikih zapadnih sila i nije nikakvo čudo da su neki od tih ambasadora zaključili da i ovu vladu treba da sastave baš oni. Zato smo mesecima unazad vodili snažnu kampanju protiv tog nedozvoljenog mešanja u naše unutrašnje stvari; obaveštavali smo građane i upozoravali naše političke partnere da je došlo vreme da se pita narod, a ne ambasade. Želimo da sarađujemo sa svima, da budemo partneri, ali ne da budemo protektorat bilo koje druge države. Međutim, u Crnoj Gori ima jedan broj političara i ljudi iz javnog života kojima dan počinje tako što idu u neku ambasadu po mišljenje i stav. Tim pojedincima je mnogo važnije šta će im reći neki gost o njihovom domaćinstvu nego njegovi ukućani čije sudbine i životi zavise od odluka i izbora koje treba da donesu oni sami. Vreme je da Crna Gora prestane da bude kolonija, vreme je da o njenoj sudbini odlučuju njeni građani.