Da li su smernice Ministarstva prosvete za rad škola stigle kasno
Школа не сме да изгуби образовну и васпитну улогу (Фото Н. Марјановић)
Direktori pojedinih škola počeli su da prosleđuju roditeljima sugestije za početak školske godine, a na osnovu smernica koje su im stigle od Ministarstva prosvete.
– Godinama, i pre majskih tragedija, stručnjaci su prepoznali i konstantno ponavljaju da je škola izgubila vaspitnu ulogu, da više nije mesto gde se nastavnici, roditelji i učenici osećaju kao deo zajednice kojoj pripadaju.
Za pohvalu je to što nove smernice Ministarstva prosvete ohrabruju škole i nastavnike da se više bave zanemarenim temama: da unaprede vaspitni rad, podstiču toleranciju, empatiju, razumevanje, uvažavanje različitosti, saradnju, solidarnost... Svi su svesni da su sastavljanje tih smernica inicirale tragedije, da sistem reaguje tako što se usmerava na rešavanje glavnih pitanja – bezbednosti učenika i nastavnika i problema mentalnog zdravlja, jer je očigledno da će kad deca krenu u školu strepnja roditelja i nastavnika biti povećana. Ali, škola ne sme da se svede na mesto gde đaci i nastavnici treba bezbedno da provedu dan i da ne polude, ne sme da izgubi društvenu ulogu zbog koje postoji, a to je, pre svega, obrazovna i vaspitna uloga – napomenuo je juče prof. dr Aleksandar Baucal, psiholog i ekspert za obrazovanje.
Govorio je na konferenciji u organizaciji udruženja „Koraci” i UGS „Nezavisnost” u Beogradu, na kojoj su predstavljene preporuke za rad škola za narednu školsku godinu, koje je definisalo 30 stručnjaka, i one su prosleđene prosvetnom i državnom vrhu. One nisu odgovor na smernice Ministarstva prosvete, već kako je rečeno, ukazuju na ključne probleme i treba da budu viđene kao prvi korak ka stvaranju mogućnosti da u praksi zaživi ono što su najodgovorniji za obrazovanje zamislili. Bojazan je, smatra Baucal, da će u nastupajućoj školskoj godini u kućama znanja suštinski sve biti isto kao i ranije, da se ništa drastično neće promeniti osim školske dokumentacije koja će, uveren je, obilovati prepisanim rečenicama iz smernica resornog ministarstva, što ne znači nužno da će one biti i ostvarene u praksi.
– Ideja i pravac skiciran smernicama ministarstva čine se dobrim, a mi smo probali da ukažemo na sve elemente koji su neophodni da bi se napravio mali prvi korak u smeru koji je definisalo ministarstvo. Može se reći da su škole dobile instrukcije šta da pišu u dokumentaciji. Na osnovu te dokumentacije ministarstvo nema šta drugo nego da kaže da je sve savršeno, a mi ćemo znati da nije. Ako nova školska godina bude identična kao prethodna, to onda neće biti samo propuštena prilika, nego šamar celom društvu. Šamar koji udaramo sami sebi, jer ćemo pokazati da nas čak ni tragedije nisu trgle – strepi Baucal.
Ističe da je dobro što se, najzad, naglašavaju teme kao što su pozitivne vrednosti u životu, kvalitetni odnosi, dijalog u školama, da je to potrebno i da bi škole bile bolje ako bi prvog septembra u njima zaživele smernice prosvetnog vrha. Samo, primećuje, da škole nemaju čarobni štapić, a imaju niz poteškoća da ostvare sve što im je sugerisano.
− Pozivaju se škole da se uspostavi dijalog između učenika, nastavnika i roditelja, što je po svojoj suštini vrlo dobro, ali nameće pitanje da li će ministarstvo to da primeni u odnosu prema školama, sindikatima, asocijaciji roditelja i nastavnika da i prosvetni vrh pokaže da je spreman da uvede malo više saradnje i dijaloga i ne samo prvog septembra. Školama će biti potrebna velika podrška. Prvi problem su nastavni programi. Ministarstvo je reklo čega treba da bude više u obrazovanju, ali znamo da i deca i škole trče kroz programe, da imaju toliko sadržaja da nemaju minut da zastanu i promisle, prodiskutuju, odu dalje od sadržaja. Već se postavlja pitanje da li će veći broj nastavnika i škola imati kapacitet da realizuje nove teme. Neke škole su po ovim smernicama živele i pre majskih tragedija i za njih su smernice potvrda dobrog rada, ali veliki broj škola će se uplašiti pred zadatkom koji je pred njih stavljen i imaće potrebu da im neko pomogne da osmisle i prvi dan, i prvu i drugu nedelju, i celu školsku godinu. Da li će ministarstvo obezbediti sistem podrške ili će se, kada je teško, samo pozvati na autonomiju škola – obrazlaže Baucal.
Čak i u lakšim okolnostima, naglašava, postoje prepreke da se nastavnici oslone na svoju autonomiju, zato su smernice o kojima bruji prosveta, smatra, morale da dođu mnogo ranije. Po njegovoj oceni trebalo je da budu poslate školama krajem juna, da svi imaju dovoljno vremena da se pripreme za drugačiji početak školske godine koja stiže.
„Ribnikaru” je potrebna podrška
Upitan šta je neophodno da bi se u školi „Vladislav Ribnikar”, koja je 3. maja postala poprište masakra, odvijala redovno i neometano, prof. dr Aleksandar Baucal podseća da smo svi svesni da je to poseban slučaj i svesni smo zašto.
– Šta se bude dešavalo s ovom školom ogledalo je našeg društva. Ukoliko se ona raspadne kao zajednica zbog nemogućnosti da se ljudi koji su povezani s tom školom bilo šta dogovore, to će značiti da smo se promenili tako da je tragični čin postao društvena norma. Ako ta škola postane bolje mesto za obrazovanje, značiće da smo kao društvo dosegli pozitivne vrednosti i pobedili ono što je bilo u toj tragediji. Ali mi svi znamo da kao društvo nemamo kapacitet da se dogovaramo. Ako je tako oko tema koje su manje problematične, možete misliti koliko je teško roditeljima, učenicima i nastavnicima koji su doživeli to što su doživeli da se dogovore čak i oko manje komplikovanih pitanja – ukazuje ovaj ekspert.
Ističe da škola „Vladislav Ribnikar” i svi koju su s njom povezani imaju dodatne potrebe za stalnom podrškom, da niko sa strane ne može dati recept šta je najbolje za tu školu, ali svi mogu da toj školi pruže veliku podršku.
– Kompletan poseban tim stručnjaka treba da bude tu da pomogne roditeljima koji su se podelili oko raznih tema da najpre razumeju jedni druge. To što, na primer, neki roditelj misli drugačije od mene ne znači da je on zlikovac i moralna ništarija nego osoba koja doživljava stvari drugačije i da treba da se dogovorimo. Takođe, nastavnicima je potrebna podrška da naprave plan za narednu školsku godinu. Ova škola ima puno dodatnih pitanja sa kojima se druge škole neće suočavati, ali je najbolje da se ta pitanja reše unutar te zajednice, mi ne treba da im dajemo nekakve recepte i odluke nego podršku da dođu do najboljih odgovora koji će napraviti zajednicu, a ne oko kojih će se podeliti – ističe Baucal.