NATO je napao Srpsku pre tačno 28 godina

Mladen Kremenović

30. 08. 2023. 15:38

Протест испред амбасаде САД у Београду 15. септембра 1995. (Фото ЕПА/Срђан Сулејмановић)

Od našeg stalnog dopisnika
Banjaluka – „Poruka iz Republike Srpske, koja je prva istrpela bombardovanje osiromašenim uranijumom od NATO-a 1995. godine, jeste neophodnost vraćanja u tokove međunarodnog prava”, rekao je predsednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić u video-obraćanju učesnicima okruglog stola, koji je posvećen obeležavanju 28. godišnjice od vojne agresije NATO pakta na Republiku Srpsku, a održava se u Moskvi u organizaciji Ruskog istorijskog društva.

Stevandić je tim povodom rekao da se svet mora vratiti u međunarodni javni poredak i da UN ne smeju biti instrument bilo kojeg političkog bloka niti geopolitičke finansijske institucije kao što su danas.

„Moramo se izboriti za pravednije društvo u kojem će velike zemlje da podele tu vrstu odgovornosti da se dođe do rešenja koje će imati svoj pravni karakter i koja će zabraniti upotrebu i nuklearnog i oružja sa osiromašenim uranijumom, koji ostavlja trajne posledice”, rekao je Stevandić.

On je naglasio da je potrebno i sprečiti buduće zavere ćutanja i licemerstvo međunarodne zajednice oličene u zemljama Zapada, koje neće da priznaju i plate za zlo koje su učinile na teritoriji bombardovanoj osiromašenim uranijumom. Predsednik republičkog parlamenta je ocenio kao poražavajući manjak dejstva UN nepoštovanje rezolucija i dogovora o nuklearnom oružju, što, kako je istakao, takođe stvara buduće katastrofe koje će uništiti živote onih koji nisu još ni rođeni i koji će trpeti postupke neodgovornih vlada.

On je naveo da se u proizvodnji vojnih sredstava vodi jedino računa da budu što ubojitiji i razorniji i da su njihove tehničke karakteristike takve da nanose štetu ljudima i zemlji, te ostaju i posle sukoba, uništavajući i dalje ljudske živote i ekologiju.

„Najočitiji je primer upotreba osiromašenog uranijuma koji je korišten u bombardovanju Republike Srpske od NATO pakta 1995. godine i bombardovanja Srbije, odnosno tadašnje SRJ 1999. godine. Mnogo godina posle nađen je plutonijum 239, uranijum 236 i ti najtoksičniji elementi su prisutni u zemlji, ali i u krvi onih koji su oboleli od najtežih oblika karcinoma”, rekao je Stevandić.

On kaže da se mora priznati i da su Savet Evrope, kao i još neke organizacije, nakon 1999. odlučile da zabrane municiju sa osiromašenim uranijumom, ali da je Velika Britanija izašla iz Saveta Evrope i upravo je podatak da ona isporučuje takvu municiju na teritoriju Ukrajine.

Stevandić je ocenio da je to velika podlost, ali i veliki znak da je međunarodno javno pravo u velikoj krizi. On je rekao da je neverovatno to da se do najsitnijih detalja pravi regulativa koja se tiče izgradnje energetskih objekata, gde ne mogu da se dobiju ekološke dozvole radi dejstva takvog objekta na životnu sredinu, a da se tako olako upotrebi osiromašeni uranijum koji jednim bombardovanjem ostavlja posledice u narednih 5.000 godina.

Ovaj okrugli sto se održava u Domu Ruskog istorijskog društva, gde je biti otvorena izložba posvećena tragičnim događajima u Republici Srpskoj. Republika Srpska 9. septembra obeležava Dan sećanja na žrtve NATO bombardovanja koje su snage alijanse izvršile od 30. avgusta do 14. septembra 1995. godine na teritoriji BiH bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, izveštava Radio-televizija RS.

Tokom NATO operacije „Namerna sila” poginulo je 46, a ranjeno najmanje 98 pripadnika Vojske Republike Srpske, te pet pripadnika radne obaveze, podaci su Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica. U NATO bombardovanju Republike Srpske poginulo je najmanje sedam civila, dok je najmanje 21 civil ranjen.

Snage NATO-a bacile su na Republiku Srpsku ukupno 1.026 bombi, među kojima je 13 krstarećih raketa tipa „tomahavk”, dok je ukupna težina bačenog eksploziva iznosila oko 10.000 tona, izveštavaju banjalučki mediji. Podseća se da je zvaničan razlog za bombardovanje Republike Srpske bilo granatiranje sarajevske pijace Markale 28. avgusta 1995. godine, kada je Unprofor bez dokaza za to optužio Vojsku Republike Srpske.