Arapska ulica brine princa Salmana
Потпис: Осим од кише, треба му и заштита од критика арапске јавности: принц Мухамед бин Салман Фото: EPA-EFE/Ludovic Marin
Debakl koji je izraelska diplomatija doživela u pokušaju da se približi Libiji aktuelizovao je pitanje dokle arapski lideri mogu da idu ukoliko palestinsko pitanje podrede odnosima sa jevrejskom državom.
Ohrabren Avramovim sporazumima iz 2020, kada su uz američko posredovanje četiri arapske države uspostavile odnose sa Izraelom, vlada premijera Benjamina Netanjahua posebno je zainteresovana da normalizuje odnose sa Saudijskom Arabijom, koja se nametnula kao vodeća sila arapskog sveta. Bio bi to najvažniji sporazum posle onoga sa Egiptom pre četiri decenije.
Koliko god saudijski prestolonaslednik princ Muhamed bin Salman bio vođen reformskim idejama, on sebi ne sme da dopusti scene masovnog protesta viđene u Tripoliju, kada se saznalo za susret libijske ministarke inostranih poslova sa izraelskim kolegom i Rimu. Libijski premijer Abdulhamid Deibe odmah je posetio palestinsku ambasadu obećavajući da neće biti normalizacije sa Izraelom.
Izrael i Saudijci su posle serije tajnih kontakata značajno unapredili međusobne odnose, a Netanjahu je pre neki dan posebno pohvalio „gostoprimstvo” koje su Saudijci iskazali putnicima izraelskog aviona koji je prinudno morao da sleti za Džedu.
Iako su i Amerikanci, glavni brokeri razgovora Saudijaca i Izraelaca, potvrdili da ne treba očekivati skori proboj, Netanjahuu je do toga veoma stalo. Premijer veruje da bi normalizacija sa Rijadom označila kraj višemesečnih protesta protiv njegove ekstremno desne koalicije, da bi vratila deo birača njegovog Likuda koji su se okrenuli od stranke i da bi novac iz Zaliva preplavio izraelsko tržište.
Nisu u Izraelu svi uvereni u ekonomske benefite, iako niko ne poriče ogroman potencijal saudijske privrede koja je prošle godine ostvarila BNP od 1.000 milijardi dolara. Na papiru, normalizacija sa Rijadom mogla bi da sledi model sa Emiratima, gde su za kratko vreme sklopljeni mnogi poslovi, ali Saudijci ne pokazuju previše interesa za privrednu saradnju sa Izraelom.
Saudijcima su važnija tri zahteva koje su predstavili Vašingtonu: odbrambeni pakt po ugledu na NATO, pristup najsavremenijim američkim oružjima i podršku SAD saudijskom civilnom nuklearnom projektu. Izraelcima je poslednji zahtev problematičan, mada ne i nepremostiv.
Analitičari procenjuju da je sporazum sa Saudijcima jedini politički korak koji Netanjahua može da spase katastrofe u izuzetno turbulentnim vremenima Izraela. Bez princa Salmana, premijerov rejting nastaviće da pada, a ekonomija će biti u još težem stanju.
Sporazum je 15 meseci pre predsedničkih izbora neophodan i Džou Bajdenu, ali pred njim je nezavidna odluka pošto njegova demokratska baza nema simpatije ni sa izraelskog premijera ni za saudijskog princa. Šef Bele kuće bi Netanjahuu morao jasno da kaže: ukoliko želite dogovor sa Rijadom sprečite dalji „pravni udar” na državu problematičnom reformom pravosuđa koja iritira veliki deo izraelske javnosti i ugrožava demokratiju.
Dvojica se pritom ozbiljno razilaze kada je reč o Palestincima. Iako Vašington nikada neće rizikovati da uskrati podršku Izraelu, Bajdenova administracija je nezadovoljna što vidi da Netanjahu ne razmišlja o rešenju dveju država i podstiče kolonizaciju okupirane Zapadne obale.
Rijad se drži stava da nema normalizacije u odsustvu rešenja koje će Palestincima omogućiti nezavisnu državu. Avramovi sporazumi su u Rijadu oprezno podržani iz poruku Abu Dabiju, Manami, Kartumu i Rabatu da je palestinska državnost prva.
Prema izvorima iz vašingtonske administracije, princ Salman želi da potpiše sporazum sa Izraelom ne kao vladar Saudijske Arabije već kao lider svih sunitskih muslimana na svetu. Želeo bi da izbegne da ga rivalski šiiti iz Irana optuže da je „prodao” Palestince.
To bi, po američkim tumačenjima, značilo da Izrael mora da napravi značajne ustupke koji bi osnažili palestinsku međunarodnu poziciju – o čemu su Saudijci i Palestinci nedavno razgovarali.
Netanjahuova vlada, koju zbog odnosa prema Palestincima nazivaju „režimom aparthejda”, spremna je na minimalne ustupke, poput obećanja da neće biti zvanične aneksije Zapadne obale ili na seriju ekonomskih koraka.
Netanjahu je u nedavnom intervjuu za Blumberg odbacio mišljenje da bi palestinsko pitanje moglo značajno da utiče na tok normalizacije sa Saudijcima. I šef izraelske diplomatije Eli Koen, koji govoreći o sporazumu uopšte ne pominje Palestince, tvrdi da „palestinska stvar neće biti prepreka miru” sa Saudijcima – što bi fundamentalno promenilo odnose između islamskog i jevrejskog sveta.
„Mislim da je ključna stvar koju Saudijci imaju u glavi odbrana od iranske pretnje”, smatra ministar Koen. Princ Salman teško da bi se s tim složio kada bi na ulice Rijada i Džede izašle hiljade ljudi da manifestuju svoju podršku Palestincima u vreme dok se on miri sa Izraelom.