Posetite www.politika.rs

25. 09. 2008. 22:00

Политички плен: зграда „Политике” у Београду (Фото Л. Адровић)

Da bi rekao da nešto nikad nije bilo, neki davnašnji Srbin je smislio da to izrazi ovako: Ovo nije bilo otkad je prase rep uvrnulo. E pa i ja bih se ovom prilikom potpomogao navedenom slikom da bih izrazio prvi utisak posle čitanja komentara naših čitalaca: Ovo nikad nije bilo. Otkad je prase... i tako dalje.

Radi se o reagovanjima posle objavljene vesti pod nazivom „Pokrenuta inicijativa za izbor novog glavnog urednika ’Politike’”.

Na sajtu „Politike” javilo se gotovo tri stotine ljudi koji se nisu uzdržali da kažu šta o tome misle. Više od devedeset odsto založilo se da glavna urednica ostane.

A svi znamo koliko nas ima koji bi baš nešto nekom odbrusili, ili ga pohvalili, rekli svoje mišljenje, ali nas mrzi. Ko sad da kupuje koverat i hartiju, pa marku koje ima samo u pošti, pa posle to treba slati, a ko zna da li će ga iko u redakciji pročitati, itd.

Ali otkad postoji računarska pošta, i Srbi sitnu knjigu pišu posredstvom tog sokoćala. Svi se baš ne potpisuju punim imenom i prezimenom, ali pišu. A to što se kriju iza nadimaka, samo može potvrditi da zaista misle ono što su napisali.

Oni kojima je posao da prodaju računare i umnožavaju korisnike svetske mreže zvane Internet, tvrde da danas četrdeset odsto stanovnika Srbije koristi ovu pogodnost. Ne verujem. Toliko gotovo da nema ni pismenih. Onih koji umeju koristiti ove mašine. Ipak, upola od toga, moguće da ih ima. A to su obrazovani ljudi. Da ne govorimo o hiljadama, desetinama hiljada onih koji žive širom Zemljinog šara, od Novog Zelanda do Aljaske, od Aljaske do Rta dobre nade, od Rta... a znaju srpski. Ili hrvatski. Onih koji su najčešće veoma obrazovani, a ovde nisu imali prilike svoj dar da oplode.

Takvi čitaju tamošnju, svetsku štampu, i porede sa našom. U ovom slučaju, sa „Politikom”.

Više od devedeset odsto onih koji su izneli svoja mišljenja stalo je uz Ljiljanu Smajlović kao glavnu urednicu kakvu, mnogi tvrde, ovaj list nije imao. Dvadesetak čitalaca stalo je uz ,,Inicijativu...” Ali, to ne znači da tih „dvadesetak” nisu u pravu. Valja svaku činjenicu postaviti na svoje mesto.

Oni koji su za Ljiljanu Smajlović obrazlažu svoje stavove raznoliko ali se svodi na to da je ovaj list posle dugo vremena dobio osobu koja je profesionalac, omogućava objavljivanje različitih mišljenja, bez obzira na partijsku pripadnost, drži do novinarskog ugleda toliko da i sa šefom države polemiše... itd. Šteta bi bilo da se ukloni neko ko se dokazao. Ne mogu se odlučiti koje od 250 pisama podrške da navedem kao primer. Lakše mi je da odaberem dva od dvadesetak onih koji su protiv:

Zoran Arsić, 23/09/2008, 08:37:

Ovo se i očekivalo. Naime, list koji već treću sedmicu uzastopno priznaje lažnu državu Kosovo time što na drugoj strani dodatka ponedeljkom izvoda iz New York Timesa, među glasilima i državama iz sveta u kojima ovaj dodatak izlazi, uporno navodi i Koha ditore – Kosovo, i nema alternative već da nastavi s pravovernošću i smeni nepodobnu urednicu.

Bogdan, 23/09/2008, 08:49:

I sad su svi nešto iznenađeni i zgroženi? Izgleda da se zaboravlja da je ista ta Smajlovićka postala glavni urednik posle prošle smene vlasti. I koliko god se trudila da se pravi neutralna, „Politika” je bila ovih godina glasilo DSS-a. To jest „Politika” je uvek bila i biće glasilo vlasti. Uopšte mi nije jasno šta je tu čudno.

Izjašnjavanja za i protiv „Inicijative...” nastavljaju se. Protiv namere da se promeni glavni urednik je ogromna većina. Pojedini predlažu i organizovanje čitalaca koji bi se suprotstavili rečenoj nameri.

Događa se, dakle, nešto što je pojava dosad nepoznata. Čitaoci plebiscitarno glasaju za urednicu.

Da se tako štogod dogodilo negde drugde (u Mondu, Tajmsu, Heraldu...), veliki broj glasila iskoristio bi to kao povod za raspravu, analize, društvene hronike...

Dogodilo se to, međutim, ovde. I šta sad? Hic Rodos hic salto.

Ali zašto bi bili zapostavljeni oni koji nisu za kompjuterima, oni koji bi se mogli javiti i onako kako se javljalo pre nastanka računarskog doba? Za takve, valjalo bi odabrati i objaviti u novinama reprezentativan broj pisama sa sajta, tek da i ovaj deo čitalaštva potpunije bude upoznat šta se zbiva.