Krah za krahom banaka u SAD
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 26. septembra – Izgledalo je da je sve OK, ali se pretvorilo u OK koral (mesto nemilosrdnog obračuna obrađenog u vesternima). Veleobrt ove vrste odigrao se sinoć u Beloj kući.
Domaćin Džordž Buš okupio je vodeće kongresmene i oba glavna kandidata za zauzimanje mesta na kome je on, Baraka Obamu i Džona Mekejna, da zajednički „aminuju” njegov plan da se sa 700 milijardi dolara stabilizuje nacionalno finansijsko tržište čije posrtanje izaziva i globalne potrese. Ali, umesto očekivanog „spasonosnog” konsenzusa, došlo je do još jednog političkog „kurcšlusa”, tako da se samit raspustio bez dogovora. A da stvar bude još gora ubrzo je usledio najveći krah jedne banke, Vašington mjučual iz Sijetla, u američkoj istoriji, kao potvrda slutnji da se ovdašnjoj finansijskoj, a time i sistemskoj, krizi još ne vidi kraj.
Pozivajući se na učesnike tog sastanka, održanog izvan domašaja javnosti, gde je za stolom u sredini sedeo Buš, a Obama i Mekejn na priličnoj udaljenosti jedan od drugog, mediji izveštavaju da je debata, zamišljena kao zbijanje elitnih redova, protekla u „nezapamćenom vatriranju”. Najednom su, naime, republikanci osporili projekat njihovog stranačkog prvaka Buša predlažući manju ulogu države u izbavljanju posrnulih privatnih džinova…
Po različitim saznanjima, odigrala se nova vrsta drame na najvišem nivou. Beloj kući opozicione demokrate pozivale su republikance da se ne protive njihovom sopstvenom lideru, Buš je preklinjao demokrate da „ne počinju opet” (kad su učestala njihova propitivanja republikanaca). Po završetku neuspelog samita se, kažu, pretpostavljeni šef novog programa, vrednog 700 milijardi, ministar finansija Henri Polson nije libio da u poluklečećem položaju zamoli predsedavajuću Predstavničkog doma, demokratu Nensi Pelosi, za „neophodnu kooperativnost”, na šta ga je ona, uz opasku o verskoj pripadnosti, uputila da izmoli republikance jer su oni „glavni kočničari”…
Ko će s kim, kako i u kom pravcu treba da pokažu naredne diskusije koje bi nadležnima mogle da uskrate praktikovanje vikend-opuštanja. Vanredni napor funkcionera ipak nije za poređenje sa opštom situacijom, koju pojedini analitičari ocenjuju kao „stanje pred završni srčani udar” finansijskog sistema.„Kap” je, ubrzo po izjalovljavanju političkog samita, strefila pomenutu banku Vašington mjučual (VM), čije je sedište u severozapadnoj saveznoj državi, imenjakinji američke prestonice. Federalni regulatori preuzeli su upravu nad tom finansijskom mrežom i odmah je, za 1,9 milijardi dolara, prodali njujorškom finansijskom džinu Džej Pi Morgan Čejs.
Krah VM je izbio na prvo mesto bankarskih padova u SAD. Vrednost imovine te kompanije, osnovane pre 221 godine, procenjena je na 307 milijardi dolara, dok je najveći prethodni sunovrat zabeležen pre nepunih četvrt veka u slučaju Kontinental Ilinois nešenel benk, sa imovinom vrednom „svega” 40 milijardi dolara.
Čemu sve ovo vodi i gde je izlaz pitanje je koje opseda ne samo američke nego i vlasti i biznismene širom planete, ali bez jedinstvenog odgovora. Dok istoričari govore o cikličnosti kriza kapitalizma, katastrofičari sugerišu da se došlo „do kraja”, a između njih se pomalja teza da samo treba reformisati, prilagoditi ga novim realnostima, postojeći finansijski sistem, i američki i globalni.
Ovdašnja tumbanja, sa širim još neprocenjenim ukupnim cehovima, izbila su u prvi plan i tekućeg svetskog samita na zasedanju Generalne skupštine UN, gde učestvuje oko 100 šefova država i vlada, među kojima i predsednik Srbije Boris Tadić. Prevladava nada da će se izlaz naći. U suprotnom: ceh ovdašnjih lomova, nastalih zbog olakog davanja zajmova na pijaci nekretnina i hipoteka, platiće mnogi i u Americi i širom sveta, a pogotovu nedužni koji su, kako iskustvo svedoči, glavne žrtve svih lomova, političkih i ekonomskih, nacionalnih i internacionalnih.