Kadrovi tihovanja u prirodi
Мирослав Јеремић (Фото С. Ћирић)
Valjevo – Izložba crnobelih fotografija Miroslava Jeremića pod nazivom „Dah prirode”, otvorena u subotu u galeriji Narodnog muzeja u Valjevu, donela je ubedljivu retrospektivu neverovatnih pejzaža koje je vešto oko pravog umetnika zabeležilo tokom prethodnih decenija... Za sve je bilo i značajnog povoda – 70 godina života i 55 godina bavljena fotografijom popularnog valjevskog Jeremije.
Najveća vrednost te galerije počiva u likovnom eksperimentu, ocenila je Nataša Kristić, istoričarka umetnosti koja je napravila uvodni tekst za katalog izložbe i obratila se brojnoj publici na otvaranju. „Opčinjen, pozvan da svedoči, pomalo ostrašćen, puštao je da ga priroda vodi od motiva do motiva”, navela je Kristićeva o Jeremijinim fotografijama. I dodala da su onda u njegovim kadrovima, kreiranim u strpljivom tihovanju, osvanule konstrukcije, forme, koloristička poigravanja, raznorodni ritmovi elemenata, harmonična usaglašavanja disonantnih sadržaja, refleksije svetlosti, pulsiranje senki i manipulacija vizuelnim površinama. „Tog trenutka, Miroslav Jeremić je upisao u redove onih stvaralaca koji svojim radom uspevaju da nadiđu uobičajeno poimanje medija fotografije i da zakorače u tananu i teško dodirljivu oblast umetnosti. Danas, pred njegovim pejzažima stojimo kao u galeriji klasičnog slikarstva”, ocenila je ona.
Posebno ličan i emotivan prema svom kolegi i prijatelju bio je Imre Sabo, poznati fotograf brojnih medija.
– Ja ne znam da li vi svi čujete žubor vode ovih vodopada iza mene. Ja čujem. Verovatno, kad pogledate one fotografije tamo gde je mnogo snega, čujete škripu nogu koje prolaze kroz snega... E, to je Jeremija – ubedljiv je bio Sabo. Rekao je za Jeremića da je čovek koji voli da tihuje u prirodi i da to tihovanje dovodi do nečega do čega on lično može da dođe samo tako što gleda Jeremijine fotografije.
– Mogu da budem pored njega, da gledam šta on radi i da pokušam da ga oponašam, nikada ja ovakvu fotografiju neću napraviti – nije krio Sabo.
Priroda se prvo mora voleti, mora se upoznati, mora se biti u prirodi i znati šta gledati, počeo je Miroslav Jeremić da daje „recept” za svoj rad...
– Morate znati i geografiju i biljke, morate znati kako ceo taj svet, taj biodiverzitet diše i da je on mnogo stariji i važniji od nas i da mu se moramo prilagođavati, voleti ga, osluškivati... Tek kad nekoga upoznate, onda ga i zavolite – rekao je Jeremić u razgovoru sa novinarima posle otvaranja izložbe. Na pitanje zašto su sve fotografije crnobele iako je poznat i po fantastičnim delima u koloru, on je podsetio da obeležava 55 godina rada, a kada je počinjao bila je samo analogna fotografija...
– Radilo se u mračnoj komori, bili su crnobeli filmovi i zato sam hteo da se vratim u taj crnobeli svet. Kažu da svako dete do nekoliko meseci života sve vidi crnobelo i da je svakom čoveku baš zbog toga iskonski zanimljivo da vidi crnobeli svet – istakao je Miroslav Jeremić.
Stapanje vremena i prostora
Podsetila je Jelena Ivić, istoričarka umetnosti iz valjevskog muzeja, da je Miroslav Jeremić prethodnu izložbu u ovoj instituciji imao 2016. godine, pod nazivom „Bukvar prirode”.
– I tada smo ga upoznali kao velikog poštovaoca prirode, njegove fotografije mogu se smatrati svojevrsnom lektirom ove tematike... Danas imamo priliku da vidimo izložbu sa izuzetnim izborom motiva, besprekorne kompozicije i realizacije, gde vidimo stapanje vremena i prostora koje u potpunosti uključuje značenje reči „prirodno” – rekla je Ivićeva.