Veliki podstrek za srpski rukomet

28. 09. 2008. 22:00

Пред својим навијачима 2012: рукометна репрезентација Србије (Фотодокументација „Политике”)

Rukometni savez Srbije je ostvario potpuni sportsko-diplomatski uspeh na kongresu Evropske rukometne federacije (EHF). Pored toga što je sprečen ulazak Kosova u punopravno članstvo EHF (od 2004. ima status pridruženog člana) izvojevana je pobeda u trci za domaćina Evropskog prvenstva za rukometaše.

Tako je posle gotovo četiri decenije i Petog svetskog prvenstva za rukometašice 1973. naša zemlja dobila priliku da ugosti rukometnu elitu koja će se početkom 2012. boriti za titulu desetog šampiona Starog kontinenta.

Izvanredna vest iz Beča, gde je kandidatura Srbije dobila podršku 26 delegata i tako u drugom krugu glasanja pobedila Francusku (22 glasa), nikoga nije ostavila ravnodušnim.

– Osećam neverovatno zadovoljstvo što smo dobili organizaciju ovako velikog takmičenja. Zbog raznih afera iz prošlosti bili smo u strahu šta o nama misle u Evropi. Međutim, ovakva odluka delegata na kongresu je pokazala da smo u poslednje dve godine znatno podigli svoj rejting i zbog toga osećam ogromno olakšanje – bila je prva reakcija selektora rukometaša Srbije Jovice Cvetkovića povodom ishoda glasanja za domaćina EP 2012.

Prvi strateg nacionalnog tima smatra da bi sve pozitivne stvari koje se dešavaju u srpskom rukometu u poslednje vreme trebalo da predstavljaju snažan podstrek da se još odlučnije krene ka potpunoj konsolidaciji ovog sporta.

– Pre dve godine srpski rukomet je bio na korak od gašenja. Uspeli smo da podignemo glavu a sa dobijanjem organizacije EP došli smo u priliku da ga potpuno vratimo na mesto gde je nekada i bio. Za to je neophodno da prestanu sva trvenja među rukometnim poslenicima u zemlji i da konačno svi, udruženim snagama, krenemo ka jednom cilju – kaže Cvetković i dodaje. – Stvorena je pozitivna atmosfera, rukomet definitivno više nije na margini, i to moramo da iskoristimo pre svega za podizanje nivoa izuzetno slabe domaće lige koja je najbolje ogledalo svakog sporta.

Cvetković ugovor sa Savezom ima zaključno sa Olimpijskim igrama u Londonu 2012, koje se održavaju sedam meseci posle Evropskog prvenstva u našoj zemlji. Ta godina bi upravo trebalo da predstavlja krunu njegovog rada.

– Kada sam preuzeo nacionalnu selekciju svesno sam ušao u rizik, pozvavši mnogo mladih igrača, jer sam hteo da stvorim ekipu za budućnost. Posle neuspeha u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Norveškoj, napravili smo korak napred plasmanom na Svetsko prvenstvo u Hrvatskoj naredne godine. Do EP 2012. očekuju nas tri velika takmičenja i iskreno se nadam da ćemo nastaviti da idemo uzlaznom linijom. Iako je u sportu teško bilo šta predvideti, do šampionata u Srbiji i Igara u Londonu trebalo bi već uveliko da imamo tim za velika dela, budući da će većina igrača iz ove ekipe tada. biti u zrelim igračkim godinama. Najbitnije je da smo uspeli da vratimo kult reprezentaciji koji, kada sam preuzeo ekipu, uopšte nije postojao – zaključio je Cvetković.

Po mišljenju Branislava Pokrajaca, koji je bio na klupi našeg nacionalnog tima kada je osvojena poslednja medalja – „bronza” 2001. na Svetskom prvenstvu, naš Savez je organizacijom EP 2012. dobio divnu priliku da podigne srpski rukomet na mnogo viši nivo.

– Ovakva šansa se ne dobija često i zbog toga moramo da je iskoristimo na najbolji način. Savez je učinio ogroman napor da bi dobio organizaciju ovako velikog takmičenja i zbog toga je neophodno da učini i veliki napor da se i u rezultatskom smislu vratimo na mesto koje priželjkuju svi ljubitelji ovog sporta. Na polju organizacije samog takmičenja imaće veliku podršku države, kao što je uostalom imao i pri podnošenju kandidature, ali je pitanje uspeha na samom terenu isključivo stvar Saveza. Do 2012. ima dovoljno vremena da se napravi tim koji će imati snage da ostvari dobar rezultat na domaćem terenu, koji je prednost ali u isto vreme i veliki pritisak. Međutim, do tada ima tri velika takmičenja i treba pomno pratiti u kom smeru ide naša reprezentacija – smatra Pokrajac.

Jedan od igrača koji bi do 2012. trebalo da preuzme dirigentsku palicu u reprezentaciji je Žarko Šešum (22). Kapiten čuvene kadetske reprezentacije koja je 2004. postala evropski prvak u Beogradu, a godinu dana kasnije svetski šampion u Kataru, kada je proglašen za najboljeg svetskog igrača, istakao da ga je odluka iz Beča prijatno iznenadila.

– Iskren da budem, nisam verovao da ćemo dobiti organizaciju EP jer smo za protivnike imali Francusku i Nemačku. Ovo je velika stvar za srpski rukomet i uzbuđen sam pri samoj pomisli da ćemo igrati jedno veliko takmičenje pred našim navijačima i to baš u trenutku kada će većina igrača iz ove reprezentacije biti takoreći u najboljim igračkim godinama. Međutim, do šampionata u Srbiji ima još mnogo vremena. Ova reprezentacija je i do sada išla korak po korak, a tako će i ostati. Bitno je da do 2012. ne propustimo nijedno veliko takmičenje i da na njima stalno podižemo nivo igre i prikupljamo iskustvo. Ukoliko budemo napredovali dosadašnjim tempom, nema sumnje da ćemo kad-tad doći u priliku da se borimo za neku od medalja. Kada će se to desiti ne može se predvideti ali bi zaista bilo fenomenalno da se baš u Srbiji 2012. pokažemo u najboljem svetlu – nada se Šešum, vedeta mađarskog Foteksa.

N. Bojičić

-----------------------------------------------------------

Domaćini evropskih prvenstva

Rukometaši
1994. Portugalija
1996 . Španija
1998 . Italija
2000 . Hrvatska
2002 . Švedska
2004. Slovenija
2006. Švajcarska
2008. Norveška
2010. Austrija
2012. Srbija

Rukometašice
1994. Nemačka
1996. Danska
1998. Holandija
2000. Rumunija
2002. Danska
2004. Mađarska
2006. Švedska
2008. Makedonija
2010. Danska i Norveška

2012. Holandija