Ki­ne­ske fan­fa­re Ba­ša­ru el Asa­du

Boško Jakšić

30. 09. 2023. 15:00

Сиријски председник Башар ел Асад са председником Кине Си Ђинпингом приликом недавног сусрета у Пекингу (Фото EPA-EFE/XINHUA)

Po­tvr­đu­ju­ći ras­tu­će glo­bal­ne am­bi­ci­je, Ki­nu je po­sle ula­ska u sre­di­šte ame­rič­kog uti­ca­ja na Bli­skom is­to­ku, Sa­u­dij­sku Ara­bi­ju, po­hod na re­gi­on do­veo i do ba­sti­o­na ru­skog uti­ca­ja, Si­ri­je. Si­rij­ski pred­sed­nik Ba­šar el Asad, po­sle pom­pe­znog do­če­ka, za­vr­šio je če­tvo­ro­dnev­nu zva­nič­nu po­se­tu Ki­ni, pr­vu od 2004.

Iako je bio po­zvan na sport­ski do­ga­đaj, otva­ra­nje Azij­skih iga­ra u Hang­džuu, Asad je to­kom raz­go­vo­ra s pred­sed­ni­kom Si Đin­pin­gom ugo­vo­rio stra­te­ško part­ner­stvo dve ze­mlje.

Za sa­da je ne­ja­sno ka­ko će ono iz­gle­da­ti, da li će bi­ti či­sto eko­nom­ske i tr­go­vin­ske pri­ro­de ili će uklju­či­va­ti po­li­tič­ku di­men­zi­ju. Po­sma­tra­či za­klju­ču­ju da je sve deo ši­re igre Pe­kin­ga, ko­ji oku­plja sa­ve­zni­ke ka­ko bi se uki­nuo mo­no­pol ame­rič­ke he­ge­mo­ni­je i us­po­sta­vio mul­ti­po­lar­ni me­đu­na­rod­ni si­stem u ko­jem bi Ki­na ima­la vo­de­ću ulo­gu.

„Ki­na je sprem­na da ra­di za­jed­no sa Si­ri­jom... i za­jed­nič­ki bra­ni me­đu­na­rod­no po­šte­nje i prav­du... opi­ru­ći se stra­nim uti­ca­ji­ma i uni­la­te­ral­nim za­stra­ši­va­nji­ma ču­va­ju­ći na­ci­o­nal­nu ne­za­vi­snost, su­ve­re­ni­tet i te­ri­to­ri­jal­ni in­te­gri­tet”, iz­ja­vio je Si na kon­fe­ren­ci­ji za štam­pu.

Po­zva­ti u Ki­nu Asa­da, či­ji je re­žim pod ame­rič­kim i evrop­skim sank­ci­ja­ma, ne­sum­nji­vo je po­li­tič­ki i di­plo­mat­ski iza­zov Za­pa­du, ali je isto­vre­me­no i sig­nal da se Pe­king ne us­te­že da po­zi­ci­ju Ru­si­je, osla­blje­nu ra­tom u Ukra­ji­ni, ko­ri­sti za pro­dor sop­stve­nih in­te­re­sa.

Po­se­te Asa­da i ku­vaj­tskog pre­sto­lo­na­sled­ni­ka po­sled­nji su pri­me­ri ra­stu­ćeg uti­ca­ja Ki­ne na Bli­skom is­to­ku. Pe­king je u mar­tu po­sre­do­vao u nor­ma­li­za­ci­ji od­no­sa Ira­na i Sa­u­dij­ske Ara­bi­je, a u av­gu­stu je gru­pa­ci­ja BRIKS, u ko­joj je Ki­na vo­de­ća eko­no­mi­ja, po­nu­di­la član­stvo Sa­u­dij­skoj Ara­bi­ji, Ira­nu, Uje­di­nje­nim Arap­skim Emi­ra­ti­ma i Egip­tu. Ki­na je isto­vre­me­no naj­ve­ći ku­pac sa­u­dij­ske i iran­ske naf­te.

Pe­king je od iz­bi­ja­nja si­rij­ske kri­ze čvr­sto sta­jao uz re­žim u Da­ma­sku, uz­dr­ža­vao se od re­zo­lu­ci­ja nje­go­ve osu­de, čak ko­ri­stio ve­to u Sa­ve­tu bez­bed­no­sti, ali je pa­žlji­vo gle­dao da ne pre­đe ame­rič­ke „cr­ve­ne li­ni­je” kad god je to mo­gu­će. Ni­je voj­no po­ma­gao Asa­do­vu vlast, ni­je slao tru­pe ili voj­nu opre­mu.

Ki­na se fo­ku­si­ra na bu­du­ću eko­nom­sku sa­rad­nju sa ze­mljom stra­te­ški lo­ci­ra­nom iz­me­đu Ira­ka, Tur­ske, Per­sij­skog za­li­va i Izra­e­la. Pe­king da­je do zna­nja da je ve­o­ma za­in­te­re­so­van za uče­šće u ob­no­vi ra­tom te­ško ra­zo­re­ne ze­mlje kad se kri­za okon­ča ne­kim me­đu­na­rod­no pri­hva­tlji­vim po­li­tič­kim re­še­njem ili ako SAD i Evrop­ska uni­ja pre­sta­nu da re­kon­struk­ci­ju uslo­vlja­va­ju po­li­ti­kom. Ki­ne­ske kom­pa­ni­je ni­su sprem­ne na ula­ga­nja dok su na sna­zi za­pad­ne sank­ci­je, jer bi ti­me ri­zi­ko­va­le pro­ble­me na glo­bal­nom tr­ži­štu. Ot­ka­ko se Si­ri­ja ja­nu­a­ra 2022. pri­dru­ži­la ki­ne­skoj ini­ci­ja­ti­vi „Po­jas i put”, iz Pe­kin­ga ni­je sti­gla ni­jed­na po­slov­na po­nu­da.

Asad je pro­ši­rio li­stu voj­nih i eko­nom­skih part­ne­ra, na ko­joj su sa­da sa­mo Ru­si­ja i Iran. Po­je­di­ni ana­li­ti­ča­ri za­klju­ču­ju da Si­ri­ja ipak ne mo­že da ra­ču­na na kon­kret­ne re­zul­ta­te Asa­do­ve po­se­te u sko­roj bu­duć­no­sti. Pe­king je u po­volj­ni­joj po­zi­ci­ji: na pu­tu pri­do­bi­ja­nja sa­ve­zni­ka po Afri­ci i Azi­ji do­bio je još jed­nu ze­mlju Bli­skog is­to­ka.

Part­ner­stvo s Ki­nom Asa­du će bi­ti od ma­le po­mo­ći kod ku­će, gde je su­o­čen s ozbilj­nom eko­nom­skom kri­zom i ra­stu­ćim ne­za­do­volj­stvom zbog na­glog sko­ka ce­ne go­ri­va, po­vla­če­nja vla­di­nih sub­ven­ci­ja i ko­lap­sa na­ci­o­nal­ne va­lu­te, li­re. Na an­ti­vla­di­nom pro­te­sti­ma u ju­go­za­pad­noj pro­vin­ci­ji Su­vaj­da ma­njin­ska za­jed­ni­ca Dru­za, tre­ća po ve­li­či­ni u ze­mlji, tra­ži pred­sed­ni­ko­vu ostav­ku. De­mon­stra­ci­je ne­pre­kid­no tra­ju od 20. av­gu­sta, a su­ni­ti iz su­sed­ne pro­vin­ci­je Da­ra pri­dru­ži­li su se pro­te­stu zah­te­va­ju­ći „hleb, slo­bo­du i do­sto­jan­stvo”. Ti­me su ru­ši zva­nič­ni na­ra­tiv da, sem ši­it­skih Ala­vi­ta, ko­ji­ma pri­pa­da Asad, i sve dru­ge ma­nji­ne po­dr­ža­va­ju re­žim.

Da­mask pre­ven­tiv­no op­tu­žu­je Za­pad da pod­sti­če po­bu­nu i, iako vlast ni­je ugro­že­na, tra­ži po­dr­šku Ru­si­je, Ira­na i li­ban­skog He­zbo­la­ha. U ta­kvim okol­no­sti­ma sa­rad­nja s Ki­nom je vi­še ne­go do­bro­do­šla.

Gra­đan­ski rat u Si­ri­ji od­neo je 250.000 ži­vo­ta, ra­se­lio 14 mi­li­o­na lju­di i na­neo šte­tu ko­ja se ce­ni na naj­ma­nje 400 mi­li­jar­di do­la­ra. Za­pad­ne sank­ci­je uglav­nom ni­su ogra­ni­či­le ak­tiv­no­sti ener­get­skih kom­pa­ni­ja ko­je po­slu­ju na is­pra­žnje­nom si­rij­skom tr­ži­štu, po­put dve ko­je su pri­pa­da­le ubi­je­nom še­fu pla­će­nič­ke gru­pe „Vag­ner”, Jev­ge­ni­ju Pri­go­ži­nu. Ali, Ru­si­ja i Iran ne­ma­ju eko­nom­ske i fi­nan­sij­ske po­ten­ci­ja­le za efi­ka­snu ob­no­vu. Fon­do­vi sa Za­pa­da li­mi­ti­ra­ni su sta­vom da ne­ma re­kon­struk­ci­je dok se ne us­po­sta­vi po­li­tič­ka sta­bil­nost i ne for­mi­ra pre­la­zna vla­da – bez Asa­da.

Za­to si­rij­ski pred­sed­nik ne­ma mno­go iz­bo­ra u po­tra­zi za no­vim sa­ve­zni­ci­ma. Na­da se da će Ki­na bi­ti me­đu pr­vi­ma ko­je će po­nu­di­ti po­moć u ob­no­vi ze­mlje. Na­ja­va stra­te­škog part­ner­stva od­ra­ža­va sprem­nost Ki­ne da po­mog­ne re­kon­struk­ci­ju, ali sa­mo ako su nje­ne in­ve­sti­ci­je bez­bed­ne. Pe­king že­li da po­dr­ži Asa­da pod uslo­vom da im on obez­be­di tu si­gur­nost. A to ne­će ići la­ko.