„Zlatna školjka" ostaje u kući

Dubravka Lakić

03. 10. 2023. 14:27

Хајоне Камборда са „Златном шкољком” Пинг Вен Ванг и Цу Хуи Пенг са „Сребрном шкољком” за режију (Фото: 71SSIFF/Jorge Fuembuena)

San Sebastijan – Jednoglasnom odlukom žirija kome je predsedavala kultna francuska rediteljka Kler Deni, „Zlatna školjka” za najbolji film 71. festivala San Sebastijan neće odlaziti iz kuće. Ova nagrada pripala je špansko-portugalsko-belgijskom filmu „Raženi rog” rediteljke Hajone Kamborde, rođene u San Sebastijanu (1983) i filmski odškolovane na čuvenoj praškoj FAMU, kasnije i u Minhenu, autorki koja je svojim preseljenjem u Galiciju osnovala sopstvenu producentsku kuću u kojoj su nastajali njeni nagrađivani kratki filmovi.

„Raženi rog” je njen drugi dugometražni igrani film u karijeri i priča priču o Mariji – ženi koja zarađuje za život skupljajući školjke na obalama Ile de Aruse početkom sedamdesetih godina prošlog veka. Na ovom ostrvu ona je poznata i po tome što sa velikom brigom i pažnjom pomaže ženama na porođaju. Jedan neočekivani događaj prinudiće Mariju na opasno putovanje, borbu za opstanak i slobodu, i to tako što će preći granicu između Galicije i Portugalije jednom od teških krijumčarskih ruta. Ovaj dramski i vizuelno magičan film Kamborde isprepletena je priča o majčinstvu, sestrinstvu i spasonosnom bekstvu, pun detalja i telesnih pokreta koji ukazuju i na usamljenost, ali i na snagu žene da održi i zadrži svoju nezavisnost u poslednjim godinama Frankovog režima...

„Srebrna školjka” za najbolju režiju pripala je zasluženo tajvanskom ženskom rediteljskom paru Cu Hui Peng i Ping Ven Vang za izuzetno osmišljen i sproveden film „Putovanje u proleće”, koji je bio prikazan pred sam kraj festivala. Reč je zapravo o neobičnom ljubavnom filmu. O ljubavi između ostarelog bračnog para što živi u staroj kući na periferiji Tajpeja, ali onoj vrsti ljubavi koja se ni na koji način ne pokazuje već je tu prisutna i jasna – i u vazduhu i u očima gledalaca. Starica će umreti, a starac će je staviti u zamrzivač i tako očuvati njeno telo jer nije spreman da je pusti da ode zauvek. Dirljiv i nežan film, snimljen šesnaestmilimetarskom kamerom, što filmskim slikama daje veliku draž i autentičnost...

Za najbolji scenario žiri Denijeve nagradio je vrlo dobro ispričanu priču u humornom argentinskom filmu „Puan”, koju je napisao autorsko-rediteljski dvojac Marija Alće i Benjamin Najhštat, fokusirajući se na nespretne napore univerzitetskog profesora filozofije Marčela da dokaže da je pravi kandidat za lidera katedre, dok mu život, baš i kao Argentina, ulazi u spiralu haosa. Glumac Marselo Sabijato, koji igra u „Puanu”, podelio je nagradu „Srebrnu školjku” za najbolju mušku rolu sa svojim japanskim kolegom Keji Čikaurom, koji glumi u filmu „Veliko odsustvo”, dok je nagrada za najbolju sporednu ulogu pripala Hoviku Kečkerijanu za doprinos filmu „Jedna ljubav” Isabel Koiše.

Ni pomalo šokantan, ali istovremeno i suptilan i dirljiv dansko-grenlandski film o bolu i potrazi za iskupljenjem – „Kelek” Izabele Eklif nije ostao bez nagrada. Eklifovoj je pripala Nagrada žirija (Jury prize), i to zato što njen film „vodi u svet o kome nismo znali apsolutno ništa, sa iznenađujućim i empatičnim predstavama i sa izazovnim načinom prikazivanja jedne zemlje, njenih sukoba i skrivene lepote kroz istinitu filmsku umetnost”. Za svoj snimateljski rad u ovom filmu nagrađen je i direktor fotografije Nadim Karlsen...

Ovogodišnje izdanje festivala San Sebastijan bilo je bogato, dinamično i puno prijatnih iznenađenja. Za sam kraj i svečano zatvaranje bio je odabran film „Prvo pleši” britanskog reditelja Džejmsa Marša, nesvakidašnja biografija književnog i dramaturškog genija Samjuela Beketa, čiji lik u filmu tumači Gabrijel Bern. Prikazane su razne faze iz života Beketa: i kao pariskog bonvivana tokom njegovog drugovanja sa Džejmsom Džojsom, kao borca pokreta otpora u Drugom svetskom ratu, kao dobitnika Nobelove nagrade, razvratnog muža i kao pustinjaka, ali i kao čoveka koji je akutno bio svestan svih svojih grešaka. Sam naslov filma preuzet je iz njegovog čuvenog etosa: „Prvo pleši, misli kasnije”...