Energija iz šuma
Дрвеће је вишеструко значајно за животну средину (Фото: лична архива)
Kao posledica zahteva Evropske unije da se do 2050. godine zatvore termoelektrane na ugalj, u Srbiji ima više predloga i planova: solarne energane, vetroelektrane, reverzibilne hidroelekrane, pa čak i nuklearne elektrane. Svaki od ovih predloga ima ozbiljne mane. Solarne elektrane najviše energije proizvode leti, kad je najmanje potrebna, pa bi trebalo rešiti ozbiljan problem deponovanja ove energije za zimu. Vetroelektrane nagrđuju prirodu. Reverzibilne hidroelektrane ne proizvode novu energiju, a kod nuklearnih elektrana veliki problem je deponovanje radioaktivnog otpada.
Kako stoji stvar s drvetom, hiljadama godina jedinim energentom, zahvaljujući kojem je čovek stvorio velike civilizacije na severnoj hemisferi zemlje? U procesu u Zemljinoj atmosferi po uprošćenoj hemijskoj formuli CO2 + H2O = CnHn+O2, potrošnjom ugljen-dioksida i vode deponuje se na našoj geografskoj širini energije u ugljovodonike, odnosno drvo, 21 megavat-sat po hektaru godišnje.
Sadašnja površina šuma u Srbiji iznosi 2,5 miliona hektara, što čini 33 odsto ukupne površine republike. Povećanje površine šuma do 40 odsto, odnosno tri miliona hektara, ne bi ugrozilo poljoprivredu ni ostale potrebe za površinama, pa treba planirati da se do 2050. godine pošumi 500.000 hektara napuštenog poljoprivrednog zemljišta. Tada bi deponovanje sunčeve energije u drvo pomenutom formulom iznosilo 63 miliona megavat-sati godišnje.
Od toga bi se godišnje moglo proizvesti pet miliona tona peleta, energetske vrednosti 25 miliona megavat-sati i tržišne vrednosti 1,6 milijardi evra. Drvo za pelet dobijalo bi se iz uzgojnih seča, uz pošumljavanje i prevođenje izdanačkih šuma u viši uzgojni oblik, niske pod visokim šumama. Proizvodnjom pet miliona tona peleta godišnje zamenio bi se uvoz prirodnog gasa za 2,5 milijarde kubnih metara, ili sirove nafte za dva miliona tona, što bi znatno doprinelo smanjenju našeg spoljnotrgovinskog deficita.
Ukupna investicija za postizanje proizvodnje pet miliona tona peleta godišnje bila bi 1,6 milijardi evra, i to milijardu evra za podizanje fabrika, a za preduzetnike za seču privlačenje i transport drveta, za organizaciju eksploatacije šuma, rasadničku proizvodnju, pošumljavanje i šumarsku administraciju 600 miliona evra. Fabrike peleta i novozaposleni bili bi locirani na područjima na kojima je odliv stanovništva najveći. Sva sredstva za pošumljavanje i melioraciju dobijala bi se od drveta, sirovine za pelet. Pelet može da se koristi za proizvodnju struje u elektranama, pri čemu cena električne energije ne bi trebalo da pređe 19 dinara po kilovat-satu na mestu potrošnje.
U Srbiji bi se od 2050. godine, pored peleta, iz šuma godišnje dobijala tri miliona kubnih metara kvalitetne rezane građe za enterijere i nameštaj u vrednosti od 600 miliona evra. Bolje je ulagati u zelene šume koje imaju važne funkcije: potrošnju ugljen-dioksida kao glavnog uzročnika globalnog zagrevanja, popravku kvaliteta vazduha proizvodnjom kiseonika i rekreaciju stanovništva, nego u vetroparkove koji degradiraju životnu sredinu.
Mr inž. Srđan Tanasković,
Beograd