Devet od deset migranata psihološki ugroženo
(Фото/ А. Васиљевић)
Kroz Srbiju je tokom prošle godine prošlo više oko 124.000 migranata sa Bliskog istoka, koji su bili prisiljeni da napuste zemlje porekla zbog ratova, progona i kršenja ljudskih prava, a podaci Visokog komesarijata za izbeglice Ujedinjenih nacija u Srbiji (UNHCR) govore da su krajem septembra 2.252 osobe smeštene u okviru kapaciteta Komesarijata za izbeglice i migracije Srbije. Istraživanje koje u periodu od aprila do avgusta realizovala Mreža psihosocijalnih inovacija (PIN) pod nazivom „Mentalno zdravlje i dobrobit izbeglica, migranata i tražilaca azila u Srbiji” pokazuje da je devet od deset izbeglica psihološki ranjivo, a oko dve trećine njih nalazi se pod akutnim distresom, što znači da im je potrebna hitna psihološka prva pomoć ili intervencija u krizi. Pored toga, oko 40 odsto migranata ima simptome depresije, 16 odsto njih oseća se anksiozno, dok petina izbeglica ima simptome posttraumatskog stresa.
„U istraživanju je učestvovalo 206 izbeglica, a najveći broj njih poreklom je iz Avganistana (68 odsto), zatim Burundija (13 procenata) i Sirije (šest odsto) kao i iz Somalije, Irana, Tunisa, Maroka, Gvineje, Pakistana i Alžira. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno više muškaraca (88 odsto) nego žena (osam procenata), dok je ukupno četiri procenta izbeglica odabralo opciju ’drugo’ pri rodnoj identifikaciji. Najveći broj izbeglica imao je između 18 i 33 godine, a podaci o njihovom obrazovnom statusu govore da je trećina osnovnog obrazovanja, 35 odsto njih ima srednju školu, 15 procenata ima visoko obrazovanje, jedan odsto ima doktorske studije, dok je 13 odsto bez ikakvog formalnog obrazovanja. Ispitanici većinski nisu bili u braku, samo četvrtina ima bračnog partnera, a ostatak čine udovci ili razvedeni. Svaki četvrti ispitanik ima decu, a podaci o njihovom zdravstvenom stanju govore da 12 odsto njih ima neku akutnu ili hroničnu zdravstvenu tegobu – najčešće diskus herniju, astmu, kao i bolove u telu i kostima. U razgovoru sa njima došli smo do podatka da su ovi ljudi u proseku sedam puta pokušali da pređu granicu. Većina ispitanih izbeglica ne želi da ostane u Srbiji, dok petina njih još uvek razmatra ovu opciju”, navode autorke istraživanja Jana Dimoski i Maša Vukčević Marković, sa Odeljenja za psihologiju Filozofskog fakulteta i iz Mreže psihosocijalnih inovacija (PIN).
Rezultati ovog istraživanja govore da je 87 odsto ispitanika bilo identifikovano kao psihološki ugroženo, što znači da im je potrebna dodatna stručna podrška. Dodatne psihološke analize pokazuju da su muškarci i žene bili jednako ranjivi, a mlađe izbeglice bile su ranjivije u odnosu na starije. Očekivano, oni koji su doživeli prisilno vraćanje sa granice bili su značajno ranjiviji u odnosu na one koji nisu doživeli ovo traumatsko iskustvo, a ovaj rezultat ne čudi ako se ima na umu da je vraćanje sa granice izuzetno nasilna praksa, koja može uključivati fizičko, psihičko i seksualno nasilje, krađu, diskriminaciju, kao i kršenje čitavog niza ljudskih prava. Izbeglice koje pate od nekog hroničnog zdravstvenog poremećaja takođe su identifikovane kao ranjivije.
Međutim, uprkos učestalim psihičkim teškoćama i teškim iskustvima tokom puta, procenat izbeglica koje uspevaju da očuvaju psihičku dobrobit i blagostanje u porastu je u odnosu na prethodne dve godine. Naime, 85 odsto izbeglica saopštava da je optimistično u pogledu budućnosti, a rezultati psihološke procene pokazuju da polovina izbeglica oseća da ima sposobnost da se izbori sa budućim izazovima i preprekama. Sa druge strane, 15 odsto njih oseća da nema sposobnost da se izbori sa većinom, ako ne i sa svim preprekama u životu, što predstavlja rizik po njihovo mentalno zdravlje i opšte funkcionisanje i zahteva posebnu pažnju stručnjaka. O manjem kapacitetu da se nose sa stresom izvestile su žene i osobe sa hroničnim oboljenjima, kao i one osobe koje su više puta doživele prisilno vraćanje sa granice.