Ada mirisala na ajvar

Aleksandra Kurteš

09. 10. 2023. 15:01

Печење црвене паприке на „смедеревцу” (Фото „Live Production”)

Kad se špajz na jesen napuni, onda je to znak da će tokom zime hrane biti u izobilju. A domaćice uveravaju da na policama mora da gospodari ajvar, jer je bez njega trpeza oskudna. Zato se trude da ovo jelo koje se uz svako drugo dobro „slaže” na vreme pripreme. One imaju jedinstven recept i rado ga predstavljaju na smotri „Izađi mi na teglu”. Finale ovog nacionalnog takmičenja, održano je u „Kamenom gradu” na Adi Ciganliji. Manifestaciju koja je priređena deseti put, otvorio je Miodrag Popović, v. d. direktora Turističke organizacije Beograda.

Učestvovalo je 30 ekipa iz 15 gradova Srbije. Uz druženje, pesmu i šalu, paprike su pekli i ajvar kuvali nekoliko sati. Posetioci kojima su mirisi opčinili čula smatrali su da su sve kuvarice – pobednice, pa je i žiri imao težak zadatak, jer se ovaj specijalitet vrsnih kulinara razlikovao samo u nijansama. Titula „Najbolji majstori ajvara” pripala je dimitrovgradskoj ekipi „Domaćice iz Caribroda”. Njihov kapiten Aleksandra Krumov krunisana je za „kraljicu ajvara”, a ovim pobedom Dimitrovgrad se drugi put upisao na listu gradova gde se pravi najbolji „srpski kavijar”. Drugo mesto osvojila je ekipa „Standardno veseli” iz Niša, a trećeplasirani je tim „Ličani i Ličanke” iz Kanjiže. Tako su odlučili stručnjaci iz Svetske asocijacije kuvara „World Chef” i licencirane sudije Svetske asocijacije za ocenjivanje hrane ‒ Ivo Andrić, Stambol Geštamov i Dušan Štulić.

Uz pehare, pobedničke ekipe, zavisno od mesta koje im je pripalo, dobile su „smederevac” i mini-elektrik šporet i paket proizvoda „Dijamant”. Karavan je tokom mesec i po dana obišao našu zemlju od severa do juga, pa se do završnice takmičenja predstavilo više od 150 timova.

Učesnici su pokazali običaje i tradiciju iz svog kraja. Na štandovima je bilo raznih slatkih i slanih đakonija i ručnih radova, kao i zanatskih unikatnih predmeta. Na taj način su potvrdili kako se neguje baština. Gosti su mogli da probaju hranu, da okušaju sreću u igrama, ali i da uživaju u muzičko-zabavnom programu. Ajvar se i prodavao po ceni od hiljadu dinara. Mlade kuvarice iz Brestovca kod Leskovca, Jelena Stojanović, Milica Ranđelović, Vesna Stojanović i Ivana Stojković Jović, koje su se predstavile kao „Očajne domaćice” priznale su da su dani u njihovom kraju kada se sprema ajvar nalik velikoj svečanosti, jer se tada okupe i druže. Od starog proverenog recepta ne odustaju.

Grupa žena iz Zaječara smatrala je da su za ajvar važna drva, pa se jedna od njih i sekire prihvatila. Krupne cepanice najvičnija među njima sekla je na manje komade da lakše mogu da stanu u šporet, da rasplamsaju vatru.

– Mešanje ajvara deluje kao jednostavan zadatak, ali to pokazuje upornost žene koja ovo zaduženje dobije, jer dugo za šporetom mora da stoji – kažu horski „Koromanske cure” iz Aleksinca. One su spremale cepkani ajvar sa dodatkom belog luka. On se odlikuje po tome što paprike peku i seku. Nema mlevenja, niti ceđenja.

Ljiljana Keri, koja je predstavljala Udruženje „Orhideja” iz Kikinde, veli da žurbe u ovom poslu nema.

– Važno je samo da se paprika i svi začini dobro ukuvaju i da jelo ne zagori – poručila je Ljiljana.

Ručnim radovima sa motivima višnje, bakinim kolačima, pitama, štrudlama i raznim drugim specijalitetima ukrasile su svoj štand vaspitačice, učiteljice i njihove prijateljice iz opštine Merošina. Udruženje „Lepe i fine, pakuju vitamine” takođe iz ovog kraja, spremale su ajvar, a podršku su im dale njihove meštanke iz Udruženja „Višnja” naglašavajući da je ovo voće po kome je njihovo društvo dobilo ime zaštitni znak Merošine.

Na ovom kulinarskom događaju napunjeno je više od 50.000 tegli ajvara, a takmičarima je obezbeđeno oko 100 tona paprike. Karavan je posetilo preko milion ljudi, a više od 40 domaćinstava je, podstaknuto uspešnim plasmanom, pokrenulo sopstvenu proizvodnju ajvara.

U proteklih devet izdanja nacionalnog takmičenja titulu šampiona su odnosile ekipe iz Leskovca, Kovačice, Bele Palanke, Kanjiže, Brusa, Kuršumlije, Dimitrovgrada, Vladičinog Hana i Kikinde, što dokazuje da u svim krajevima ima majstora za „srpski kavijar”.