Važnost stabilne vlasti
Конференција за новинаре опозиционих странака које организују протесте „Србија против насиља”, Народна скупштина, 11. октобар (Фото Бета/М. Мишков)
Veoma često slušamo kritike kako sadašnji sistem vladanja u Srbiji nije demokratski, već vuče ka tzv. stabilokratiji, odnosno sistemu u kome neprikosnoveno, gotovo autokratski vlada jedan čovek i politička organizacija koju predvodi, dok je opozicija izuzetno slaba, gotovo neprimetna, jer se prema njoj primenjuju navodno nedemokratski principi.
Na stranu što to zaista nema baš mnogo veze sa realnošću, jer Vučića i jedino Srpsku naprednu stranku biraju građani i to kroz izuzetno snažnu podršku koja apsolutno daje na legitimitetu, što samim tim pokazuje da nema nikakvih problema kada je u pitanju demokratija. Jednostavno, volja većine građana je takva kakva jeste, svidelo se to raznim kritizerima ili ne.
Problem opozicije u Srbiji ne dolazi ni od kakvog nedemokratskog ponašanja vlasti prema njoj, već je ključni problem za opoziciju sama opozicija. Njeni lideri su mahom kompromitovane ličnosti, ne ulivaju nikakvo poverenje građana, mnogi su i godinama bili deo vlasti i za njihovo vreme Srbija je otišla ka ozbiljnoj stranputici, ali iznad svega, najozbiljniji problem opozicije je nedostatak sadržaja. Za gotovo 11 godina vlasti SNS-a oni nisu uspeli dva reda nekog ljudskog programa da napišu i kompletno političko bitisanje im se svodi na užasnu netrpeljivost prema Vučiću. Ostrašćenost nije dobra u politici, a upravo je ovde ostrašćenost učaurila opoziciju, jer za širu populaciju takav metod političke borbe koji oni primenjuju je neprihvatljiv. Ljudi neće sukobe, neće podele, neće mržnju, već hoće normalan i miran život. Neće niko da mrzi komšiju zato što komšija drugačije glasa, već hoće sa komšijom da popije kafu i da se lepo ispričaju čak i oko onog oko čega se ne slažu.
Baš tu dolazimo do polaznog stanovišta u vezi sa stabilokratijom. Nazovite kako hoćete današnji sistem, ali građani širom sveta, posebno Evrope, vape za stabilnošću. Današnji svet je u epohi stravičnih ratnih sukoba, političkih previranja i nesigurnosti. Običan čovek glas daje onom ko ga neće uvoditi u nesigurnost, već naprotiv, ljudi su gladni garancija za stabilnošću i mirom. Niko ne želi da izgubi posao, da mu propadnu investicije, da nema puteve ili da mu privreda propada. Ljudi beže od avanturista koji su skloni da zarate sa pola sveta samo da bi neki svoj politički cilj progurali. Zato traže i glasaju za stabilnost i čak priželjkuju u ovim teškim vremenima tzv. stabilokratiju. Siti su ljudi praznih priča o demokratiji, poštovanju ljudskih prava i svega onog što kao glavnu agendu imaju tzv. levo-liberalne snage, ako je taj narativ doveo do stotine pobuna širom sveta, ratova, vojnih intervencija.
Običan čovek se uželeo sistema gde se država ponaša kao država, odnosno da se zna ko u njoj kosi, a ko vodu nosi, jer tako nešto mu garantuje bezbednost i sigurnost. To vam pokazuju izborni rezultati po Evropi. Pogledajte nedavno Slovačku, pogledajte Mađarsku, Poljsku, istraživanja u Nemačkoj, nedavne izbore u Švedskoj. Ne žele ljudi nestabilne vlade koje će svako da ucenjuje, jer su svesni da to dovodi do brojnih problema u državi, a samim tim u ovim užasnim vremenima i do ozbiljne nestabilnosti za samu zemlju. Širom Evrope sve više naroda je u pravoj potrazi za ozbiljnim liderom, čak pomalo i autokratom koji ume da udari šakom od sto i da u teškim momentima nametne rešenje. Da li je tako nešto dobro po društvo? Svakako da nije idealno, ali danas imate nestabilnu vladu koja je podložna ucenama i uticaju stranog faktora zaista je luksuz. Država sa takvom vladom ili slabim predsednikom države u današnjem svetu osuđena je na propast.
Zato naši izbori u decembru jesu važni i bilo kakvo kockanje moglo bi skupo da nas košta. Ne daj Bože da ne postoji stabilna većina u parlamentu, sada vam kažem – imaćemo haos nad haosima u državi. Sve staje i svaka stranka počinje da vodi računa samo o svojim interesima, ambasadori otpočinju sa dejstvom svog uticaja na brojne političke lidere, a to opet znači na formiranje potencijalne vlade, a država odlazi lagano na doboš. Investicije, ekonomski razvoj, nova radna mesta jednostavno zaboravite.
Danas u države sa nestabilnim vlastima niko neće da investira, jer osnovno što danas svaki investitor traži je stabilnost i sigurnost za njegovu investiciju. Otuda, radije biram stabilokratiju, ako se to već tako zove. Biram stabilnu vladu bez mogućnosti da je bilo ko ucenjuje ili sastavlja sa strane.
Narodni poslanik
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista